< Jov 32 >
1 Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan.
Omiserunt autem tres viri isti respondere Job, eo quod justus sibi videretur.
2 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga;
Et iratus indignatusque est Eliu filius Barachel Buzites, de cognatione Ram: iratus est autem adversum Job, eo quod justum se esse diceret coram Deo.
3 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova.
Porro adversum amicos ejus indignatus est, eo quod non invenissent responsionem rationabilem, sed tantummodo condemnassent Job.
4 Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
Igitur Eliu expectavit Job loquentem, eo quod seniores essent qui loquebantur.
5 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov.
Cum autem vidisset quod tres respondere non potuissent, iratus est vehementer.
6 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
Respondensque Eliu filius Barachel Buzites, dixit: Junior sum tempore, vos autem antiquiores: idcirco, demisso capite, veritus sum vobis indicare meam sententiam.
7 Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
Sperabam enim quod ætas prolixior loqueretur, et annorum multitudo doceret sapientiam.
8 Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih.
Sed, ut video, spiritus est in hominibus, et inspiratio Omnipotentis dat intelligentiam.
9 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
Non sunt longævi sapientes, nec senes intelligunt judicium.
10 Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
Ideo dicam: Audite me: ostendam vobis etiam ego meam sapientiam.
11 Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu.
Expectavi enim sermones vestros; audivi prudentiam vestram, donec disceptaremini sermonibus;
12 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi.
et donec putabam vos aliquid dicere, considerabam: sed, ut video, non est qui possit arguere Job, et respondere ex vobis sermonibus ejus.
13 Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek.
Ne forte dicatis: Invenimus sapientiam: Deus projecit eum, non homo.
14 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima.
Nihil locutus est mihi: et ego non secundum sermones vestros respondebo illi.
15 Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi.
Extimuerunt, nec responderunt ultra, abstuleruntque a se eloquia.
16 Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
Quoniam igitur expectavi, et non sunt locuti: steterunt, nec ultra responderunt:
17 Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim.
respondebo et ego partem meam, et ostendam scientiam meam.
18 Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni.
Plenus sum enim sermonibus, et coarctat me spiritus uteri mei.
19 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
En venter meus quasi mustum absque spiraculo, quod lagunculas novas disrumpit.
20 Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu.
Loquar, et respirabo paululum: aperiam labia mea, et respondebo.
21 Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja.
Non accipiam personam viri, et Deum homini non æquabo.
22 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
Nescio enim quamdiu subsistam, et si post modicum tollat me factor meus.