Jov 32
1 Tada prestaše ona tri èovjeka odgovarati Jovu, jer se èinjaše da je pravedan.
Job loe angmah hoi angmah to katoeng kami ah poek pongah, to kami thumtonawk mah Job ih lok to pathim pae o ai boeh.
2 A Elijuj sin Varahilov od Vuza, roda Ramova, razgnjevi se na Jova što se sam graðaše pravedniji od Boga;
To naah Ram imthung takoh kami ah kaom, Buz acaeng Barakel capa Elihu loe palungphui; angmah hoi angmah Sithaw pong katoeng kue ah poek pongah, Job nuiah palungphui.
3 I na tri prijatelja njegova razgnjevi se što ne naðoše odgovora i opet osuðivahu Jova.
Job ih lok to pathim o thai ai pongah, angmah ih ampui thumto nuiah doeh palungphui moe, Job doeh zaehaih a net.
4 Jer Elijuj èekaše dokle oni govorahu s Jovom, jer bijahu stariji od njega.
Elihu loe nihcae pongah saning nawk kue pongah, Job lokthuih boeng ai karoek to a zing.
5 Pa kad vidje Elijuj da nema odgovora u ustima ona tri èovjeka, raspali se gnjev njegov.
To kami thumtonawk loe lokthuih han tawn o ai boeh, tiah Elihu mah panoek naah, paroeai palungphui.
6 I progovori Elijuj sin Varahilov od Vuza, i reèe: ja sam najmlaði, a vi ste starci, zato se bojah i ne smijah vam kazati što mislim.
To pongah Barakel capa Buz acaeng Elihu mah, Kai loe saning ka nawk vop, nangcae loe saning na coeh o boeh; to pongah kang zit o moe, ka poekhaih kang thui o ai.
7 Mišljah: neka govori starost, i mnoge godine neka objave mudrost.
Kai mah loe, Saning coeh kami mah lok to thuih moe, saning sawkah khosah kami mah palunghahaih patuk han oh, tiah ka poek.
8 Ali je duh u ljudima, i duh svemoguæega urazumljuje ih.
Toe kami thungah muithla oh; Thacak Sithaw ih takhi mah anih to panoekhaih paek.
9 Veliki nijesu svagda mudri, i starci ne znaju svagda šta je pravo.
Saning coeh kaminawk khue palungha ai, katoeng hmuen loe saning coeh kaminawk khue mah ni panoek tito na ai ni.
10 Zato velim: poslušaj me da kažem i ja kako mislim.
To pongah ka lok hae tahngai oh; ka poekhaih kang thuih o toeng han.
11 Eto, èekao sam da vi izgovorite, slušao sam razloge vaše dokle izviðaste besjedu.
Khenah, na thuih o ih loknawk to ka zing; lokthuih han na poek o moe, na thuih o ih lok to kang tahngaih pae o.
12 Pazio sam, ali gle, nijedan od vas ne sapre Jova, ne odgovori na njegove rijeèi.
Ue, nangcae ih lok to ka tahngaih; khenah, mi mah doeh Job na pazawk o ai; a lok to mi mah doeh na pathim o thai ai;
13 Može biti da æete reæi: naðosmo mudrost, Bog æe ga oboriti, ne èovjek.
to pongah palunghahaih ka hnuk o boeh, tiah thui o moeng hmah; Job pahnaemkung loe, kami na ai, Sithaw ni.
14 Nije na me upravio besjede, ni ja mu neæu odgovarati vašim rijeèima.
Job mah ka lok hae aek ai, na thuih o ih lok baktiah, anih ih lok to ka pathim mak ai.
15 Smeli su se, ne odgovaraju više, nestalo im je rijeèi.
Nihcae loe dawnrai o, lokthuih han tawn o ai pongah lok apae ai ah oh o duem.
16 Èekao sam, ali ne govore, stadoše, i više ne odgovaraju.
Ka zing naah, nihcae lok apae o ai, lok pathim ai ah, oh o duem;
17 Odgovoriæu i ja za se, kazaæu i ja kako mislim.
to pongah kaimah han lok ka thuih moe, ka poekhaih doeh kam tuengsak han, tiah ka thuih.
18 Jer sam pun rijeèi, tijesno je duhu u meni.
Kai thungah kaom muithla mah ang pahruek pongah, thuih han lok zetpui ka tawnh.
19 Gle, trbuh je moj kao vino bez oduške, i raspukao bi se kao nov mijeh.
Khenah, ka zok loe tacawthaih akhaw om ai misurtui baktih, kakoi tom moihin tabu kangtha baktiah oh.
20 Govoriæu da odahnem, otvoriæu usne svoje, i odgovoriæu.
Ngantuihaih ka hnuk hanah, lok ka thuih han; pahni ka angh moe, lok ka pathim han.
21 Neæu gledati ko je ko, i èovjeku æu govoriti bez laskanja.
Mi kawbaktih mikhmai doeh ka khen mak ai, mi doeh ka pakoeh mak ai.
22 Jer ne umijem laskati; odmah bi me uzeo tvorac moj.
Minawk pakoehhaih lok thuih hanah ka panoek ai; to tiah ka thuih nahaeloe, kai sahkung Sithaw mah kai hae amrosak ving tih.
