< Jov 31 >
1 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
Hice un acuerdo con mis ojos; ¿Cómo podrían mis ojos estar mirando a una virgen?
2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?
¿Cuál es la recompensa de Dios desde lo alto, o la herencia dada por él Todopoderoso desde el cielo?
3 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?
¿No es problema para el pecador, y destrucción para los que hacen el mal?
4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
¿No ve él mis caminos, y mis pasos no están todos numerados?
5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
Si he ido por caminos falsos, o mi pie se apuró rápido a engaño;
6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
Déjame ser medido en escalas rectas, y deja que Dios vea mi justicia.
7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
Si mis pasos han sido apartados, o si me dejado llevar por la codicia, o si la propiedad de otro está en mis manos;
8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
Si siembro mi semilla en la tierra para que otro tenga su fruto, y deja que mi producto sea arrancado de raíz.
9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
Si mi corazón iba tras la esposa de otro hombre, o si esperaba en acecho la puerta de mi vecino;
10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
Entonces deja que mi esposa dé placer a otro hombre y que otros usen su cuerpo.
11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
Porque eso sería un crimen; sería un acto por el cual los jueces medirían el castigo:
12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
Sería un fuego que arderá hasta la destrucción, y que me quitaría todo lo que tengo.
13 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
Si he desdeñado el derecho de mi sirviente, o mi sirvienta, cuando contendieron conmigo;
14 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
¿Qué haré cuando Dios venga como mi juez? ¿Y qué respuesta puedo dar a sus preguntas?
15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
¿No lo hizo Dios tan bien como yo? ¿No nos dio vida en los cuerpos de nuestras madres?
16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,
Si retenía el deseo de los pobres; o he hecho desfallecer los ojos de la viuda;
17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
Si me guardaba la comida y no le daba un poco al huérfano;
18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
Porque desde mi juventud él creció conmigo como un padre, desde mis primeros días; y a la viuda la guié desde mi niñez;
19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,
Si he visto a alguien cercano a la muerte por necesidad de ropa, y a los pobres sin nada que los cubriera;
20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
Si su espalda no me dio una bendición, y la lana de mis ovejas no lo calentó;
21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,
Si mi mano había sido levantada contra él justo, cuando vi que los jueces me apoyaban;
22 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
Que mi brazo sea arrancado de mi cuerpo, y que sea roto desde su base.
23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.
Porque el temor de Dios me retuvo, y debido a su poder no podría hacer tales cosas.
24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!
Si hice del oro mi esperanza, o si alguna vez dije al mejor oro, he puesto mi fe en ti;
25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,
Si me alegrara porque mi riqueza era grande, y porque mi mano había reunido mucho;
26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
Si, cuando vi el sol brillando, y la luna moviéndose en su camino brillante,
27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
Un sentimiento secreto de adoración entró en mi corazón, y mi boca besó mi mano;
28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
Ese hubiera sido otro pecado para ser recompensado con el castigo de los jueces; porque habría sido falso a Dios en lo alto.
29 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
Si me alegré en la destrucción de mi aborrecedor, y grité de alegría cuando el mal lo alcanzó;
30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;
Porque no dejé que mi boca cediera al pecado al poner una maldición sobre su vida?
31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
Si los hombres de mi tienda dijeran: ¿Quién no ha comido toda su carne, no se saciaría?
32 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
El viajero no tomó su descanso nocturno en la calle, y mis puertas estaban abiertas para cualquier persona en un viaje;
33 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
Si mis malas obras cubiertas como Adan, y mi pecado en el secreto de mi pecho,
34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.
Por temor al gran grupo de personas, o por temor a que las familias me despreciarán, para que me quede callado y no salga por mi puerta;
35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
¡Si solo Dios me escuchara, y él Todopoderoso me contestara! ¡O si lo que él tiene contra mí se hubiera puesto por escrito!
36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
En verdad tomaría el libro en mis hombros; sería para mí como una corona;
37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
Dejaría claro el número de mis pasos, ¡lo pondría ante él como un príncipe! Las palabras de Job se acaban.
38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
Si mi tierra ha clamado contra mí, o los surcos ha estado triste;
39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,
Si he tomado su producto sin pago, causando la muerte de sus dueños;
40 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.
Luego, en lugar de grano, salen espinas, y en lugar de cebada, plantas malolientes. Las palabras de Job han terminado.