< Jov 31 >
1 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
“Eu fiz um pacto com meus olhos; como então devo olhar com luxúria para uma jovem mulher?
2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?
Para o que é a parte de Deus acima, e a herança do Todo-Poderoso nas alturas?
3 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?
Não é uma calamidade para os injustos? e desastre para os trabalhadores da iniqüidade?
4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
Ele não vê meus caminhos, e contar todos os meus passos?
5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
“Se eu tenho andado com falsidade, e meu pé se apressou em enganar
6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
(deixe-me ser pesado em um balanço equilibrado, que Deus possa conhecer minha integridade);
7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
se meu passo tiver saído do caminho, se meu coração andasse atrás dos meus olhos, se alguma impureza ficou presa às minhas mãos,
8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
then deixe-me semear, e deixe outro comer. Sim, que os produtos do meu campo sejam erradicados.
9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
“Se meu coração foi seduzido por uma mulher, e eu tenho feito uma espera na porta do meu vizinho,
10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
e depois deixar minha esposa moer por outro, e deixar outros dormirem com ela.
11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
Pois isso seria um crime hediondo. Sim, seria uma iniquidade ser punido pelos juízes,
12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
pois é um incêndio que consome até a destruição, e que erradicaria todo o meu aumento.
13 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
“Se eu desprezei a causa de meu servo masculino ou de minha funcionária, quando eles contendiam comigo,
14 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
o que então farei quando Deus se erguer? Quando ele me visitar, o que lhe responderei?
15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
Aquele que me fez no útero não o fez? Não nos moldou um no útero?
16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,
“Se eu retive os pobres de seu desejo, ou causaram o fracasso dos olhos da viúva,
17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
ou ter comido meu bocado sozinho, e o sem-pai não comeu
18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
(não, desde minha juventude ele cresceu comigo como com um pai, Eu a guiei desde o ventre de minha mãe);
19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,
se eu vi algum perecer por falta de roupas, ou que os necessitados não tinham cobertura;
20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
se seu coração não me abençoou, se não tiver sido aquecido com o velo das minhas ovelhas;
21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,
se eu levantei minha mão contra os órfãos de pai, porque eu vi minha ajuda no portão;
22 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
depois deixar meu ombro cair da omoplata, e meu braço ser quebrado do osso.
23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.
Pois a calamidade de Deus é um terror para mim. Por causa de sua majestade, eu não posso fazer nada.
24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!
“Se eu fiz do ouro minha esperança, e disse ao ouro fino: “Você é minha confiança”.
25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,
Se eu me regozijei porque minha riqueza era grande, e porque minha mão tinha conseguido muito;
26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
se eu tiver visto o sol quando brilhou, ou a lua se movendo em esplendor,
27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
e meu coração tem sido secretamente seduzido, e minha mão jogou um beijo da minha boca;
28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
isto também seria uma iniquidade a ser punida pelos juízes, pois eu teria negado o Deus que está acima.
29 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
“Se eu me alegrei com a destruição daquele que me odiava, ou me levantei quando o mal o encontrou
30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;
(certamente não permiti que minha boca pecasse perguntando sua vida com uma maldição);
31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
se os homens da minha tenda não tiverem dito, “Quem pode encontrar alguém que não tenha sido preenchido com sua carne?
32 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
(o estrangeiro não acampou na rua, mas eu abri minhas portas para o viajante);
33 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
se, como Adam, eu já cobri minhas transgressões, escondendo minha iniqüidade em meu coração,
34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.
porque eu temia a grande multidão, e o desprezo das famílias me aterrorizava, para que eu ficasse em silêncio e não saísse pela porta...
35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
oh que eu tinha um para me ouvir! Eis aqui a minha assinatura! Que o Todo-Poderoso me responda! Deixe o acusador escrever minha acusação!
36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
Com certeza, eu o carregaria no ombro, e eu a amarraria a mim como uma coroa.
37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
Eu declararia a ele o número dos meus passos. Eu me aproximaria dele como um príncipe.
38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
Se minha terra gritar contra mim, e seus sulcos choram juntos;
39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,
se eu tiver comido suas frutas sem dinheiro, ou causaram a perda da vida de seus proprietários,
40 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.
let cresce o briers em vez do trigo, e malcheirosa ao invés de cevada”. As palavras de Jó estão terminadas.