Jov 31
1 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?
“I made a covenant for my eyes, And how do I attend to a virgin?
2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?
And what [is] the portion of God from above? And the inheritance of the Mighty from the heights?
3 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?
Is not calamity to the perverse? And strangeness to workers of iniquity?
4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?
Does He not see my ways, And number all my steps?
5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,
If I have walked with vanity, And my foot hurries to deceit,
6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.
He weighs me in righteous balances, And God knows my integrity.
7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,
If my step turns aside from the way, And my heart has gone after my eyes, And blemish has cleaved to my hands,
8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.
Let me sow—and another eat, And let my products be rooted out.
9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,
If my heart has been enticed by a woman, And I laid wait by the opening of my neighbor,
10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.
Let my wife grind to another, And let others bend over her.
11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.
For it [is] a wicked thing, and a judicial iniquity;
12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.
For it [is] a fire, it consumes to destruction, And takes root among all my increase,
13 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;
If I despise the cause of my manservant, And of my handmaid, In their contending with me,
14 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?
Then what do I do when God arises? And when He inspects, What do I answer Him?
15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?
Did He that made me in the womb not make him? Indeed, One prepares us in the womb.
16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,
If I withhold the poor from pleasure, And consume the eyes of the widow,
17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,
And I eat my morsel by myself, And the orphan has nothing [to] eat of it,
18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;
(But from my youth He grew up with me as [with] a father, And from the belly of my mother I am led),
19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,
If I see [any] perishing without clothing, And there is no covering for the needy,
20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,
If his loins have not blessed me, And from the fleece of my sheep He does not warm himself,
21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,
If I have waved my hand at the fatherless, When I see [him] in the gate of my court,
22 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.
Let my shoulder fall from its blade, And the bone from my arm be broken.
23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.
For calamity [from] God [is] a dread to me, And because of His excellence I am not able.
24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!
If I have made gold my confidence, And to the pure gold have said, My trust;
25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,
If I rejoice because my wealth [is] great, And because my hand has found abundance,
26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,
If I see the light when it shines, And the precious moon walking,
27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,
And my heart is enticed in secret, And my hand kisses my mouth,
28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;
It also [is] a judicial iniquity, For I had lied to God above.
29 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,
If I rejoice at the ruin of my hater, And stirred up myself when evil found him,
30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;
Indeed, I have not permitted my mouth to sin, To ask with an oath his life.
31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;
If not, say, O men of my tent: O that we had of his flesh, we are not satisfied.
32 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;
A stranger does not lodge in the street, I open my doors to the traveler.
33 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,
If I have covered my transgressions as Adam, To hide my iniquity in my bosom,
34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.
Because I fear a great multitude, And the contempt of families frightens me, Then I am silent, I do not go out of the opening.
35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.
Who gives to me a hearing? Behold, my mark. The Mighty One answers me, And my adversary has written a bill.
36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,
If not—on my shoulder I take it up, I bind it [as] a crown on myself.
37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.
The number of my steps I tell Him, As a leader I approach Him.
38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,
If my land cries out against me, And together its furrows weep,
39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,
If I consumed its strength without money, And the life of its possessors, I have caused to breathe out,
40 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.
Instead of wheat let a thorn go forth, And instead of barley a useless weed!” The words of Job are finished.
