Jov 31

1 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?

Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.

2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?

A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?

3 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?

TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?

4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?

Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?

5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,

Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?

6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.

Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!

7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,

Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,

8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.

neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!

9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,

Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,

10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.

neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!

11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.

Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,

12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.

užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.

13 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;

Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,

14 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?

što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?

15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?

Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?

16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,

Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?

17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,

Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?

18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;

TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!

19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,

Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača

20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,

a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?

21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,

Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,

22 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.

nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!

23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.

Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.

24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!

Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'

25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,

Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?

26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,

Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,

27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,

moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?

28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;

Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.

29 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,

Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,

30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;

ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?

31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;

Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?

32 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;

Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.

33 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,

Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu

34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.

jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?

35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.

O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,

36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,

i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.

37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.

Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”

38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,

Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;

39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,

ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,

40 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.

[40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.