Jov 31

1 Vjeru uèinih sa oèima svojim, pa kako bih pogledao na djevojku?

Ka mit ni lawkkamnae a sak, Bang kecu dawk maw tangla hah ka mit ni a khet han.

2 Jer kakav je dio od Boga ozgo? i kakvo našljedstvo od svemoguæega s visine?

Hatdawkvah, lathueng lae Cathut koehoi ka coe hane hoi, Athakasaipounge koehoi a parâw e teh bangmaw.

3 Nije li pogibao nevaljalome i èudo onima koji èine bezakonje?

Tamikathoutnaw raphoe teh, payonpakainae ka sak e naw rawkphainae nahoehmaw.

4 Ne vidi li on putove moje, i sve korake moje ne broji li?

Ama ni ka lamthung hah a hmu teh, ka khokhnuk pueng hai be a touk nahoehmaw.

5 Ako hodih s lažju ili ako pohitje noga moja na prijevaru,

Kalan hoeh e lah ka hring pawiteh, hoeh pawiteh, dumyennae hoi ka khok a hue rang pawiteh,

6 Neka me izmjeri na mjerilima pravijem, i neka Bog pozna dobrotu moju.

Kânging e yawcu khingnae hoi na khing haw, Cathut ni ka lannae hah a panue thai han.

7 Ako su koraci moji zašli s puta, i ako je za oèima mojim pošlo srce moje, i za ruke moje prionulo štogod,

Ka pahni ni lamthung phen boipawiteh, ka mit hoi ka hmu e patetlah lungthin ka tawn pawiteh, ka kut dawk ka tamang e kâbet pawiteh,

8 Neka ja sijem a drugi jede, i neka se iskorijene izdanci moji.

Cati na tu sak haw, ayâ louk ni cat naseh, ka a hane be phawng naseh.

9 Ako se zanijelo srce moje za kojom ženom, i ako sam vrebao na vratima bližnjega svojega,

Napui ni ka lungthin na pasawt payon pawiteh, ka imri e takhang arulahoi ka tuet pawiteh,

10 Neka drugomu melje žena moja, i neka se drugi nad njom povijaju.

ka yu ni ayâ hane cakang phawm naseh. Ayâ ni ipkhai naseh.

11 Jer je to grdilo i bezakonje za sudije.

Bangkongtetpawiteh, hot teh kathoute lah awm vaiteh, lawkcengnae koe tâcokhai hanelah kamcu e payonnae lah ao han.

12 Jer bi to bio oganj koji bi proždirao do uništenja, i svu bi moju ljetinu iskorijenio.

Bangkongtetpawiteh, raphoe hanelah hmai ni a kak e lah ao han, Ka tawn e abuemlah be kahmat e lah ao han.

13 Ako nijesam htio doæi na sud sa slugom svojim ili sa sluškinjom svojom, kad bi se tužili na mene;

Ka sannu sanpanaw ni kai koe a phuenang awh navah, noutna laipalah kaawm pawiteh,

14 Jer šta bih èinio kad bi se Bog podigao, i kad bi potražio, šta bih mu odgovorio?

BAWIPA a thaw torei teh, kai ni bangmaw ka sak han. Na toun navah bangtelamaw ka pato han.

15 Koji je mene stvorio u utrobi, nije li stvorio i njega? nije li nas on isti sazdao u materici?

Von thung vah kai ka sak e ni, ahnimouh hai sak hoehnamaw, ama ni manu e von thung rei na sak hoehnamaw.

16 Ako sam odbio siromasima želju njihovu, i oèi udovici zamutio,

Karoedengnaw, e a ngainae hah poe laipalah kaawm pawiteh, lahmainaw lung ka pout sak pawiteh,

17 I ako sam zalogaj svoj sam jeo a nije ga jela i sirota,

naranaw hah canei hane rei laipalah, kama dueng ouk ka cat pawiteh,

18 Jer je od mladosti moje rasla sa mnom kao kod oca, i od utrobe matere svoje vodao sam je;

Hateiteh, ahni hah ka nawca hoi a na pa patetlah ka okhai, anu e von thung hoi lahmai patetlah ka khetyawt toe.

19 Ako sam gledao koga gdje gine nemajuæi haljine, i siromaha gdje se nema èim pokriti,

Tami bangpatet hai hnicu laipalah kadout e hoi, tami karoedengnaw kâkhu han ka tawn hoeh e ka hmawt boipawiteh,

20 Ako me nijesu blagosiljala bedra njegova što se runom ovaca mojih utoplio,

A lungthin hoi kai yawhawi na poe hoeh teh, ka tumuen hoi phu ka bet sak hoehpawiteh,

21 Ako sam izmahnuo rukom na sirotu, kad vidjeh na vratima pomoæ svoju,

longkha koe e kabawpnae ka hmu torei teh, naranaw taranlahoi ka kut ka dâw pawiteh,

22 Neka mi ispadne rame iz pleæa, i ruka moja neka se otkine od zgloba.

ka kut heh ka loung dawk hoi kârakhing naseh, ka lounghrunaw hah kâkhoe naseh.

23 Jer sam se bojao pogibli od Boga, kojega velièanstvu ne bih odolio.

Bangkongtetpawiteh, Cathut koehoi rawkphainae teh, kai hanelah taki a tho poung, bangkongtetpawiteh, a lentoenae teh ka khang thai mahoeh.

24 Ako sam polagao na zlato nadanje svoje, ili èistome zlatu govorio: uzdanico moja!

Sui hah ngaihawinae hoi ka sak teh, nang teh ka lungmawngnae doeh, telah suikathoung koe ka dei boipawiteh,

25 Ako sam se veselio što mi je imanje veliko i što mnogo steèe ruka moja,

ka kut hoi ka tawk e ni moikapap a hmu teh, ka tawntanae a len poung dawkvah, lunghawinae ka tawn boipawiteh,

26 Ako sam gledao na sunce, kad sjaje, i na mjesec, kad ponosito hodi,

kanî a sei torei ka pouk teh, a angnae hoi ka cet e thapa hah a lawkpui lah ka pouk teh,

27 I srce se moje potajno prevarilo i ruku moju poljubila usta moja,

hottelah ka lungthin hah arulahoi a pasawt teh, ka pahni ni ka kut pahnuem pawiteh,

28 I to bi bilo bezakonje za sudije, jer bih se odrekao Boga ozgo;

het haiyah lawkcengnae hmuen koe phakhai han kamcu e payonnae doeh. Bangkongtetpawiteh, lathueng la kaawm e Cathut hah pahnawt e lah ao.

29 Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,

Ka hmuhma e lathueng vah, rawkphainae a pha navah, ka lunghawi teh, a lathueng vah kathout e ka hmu navah, kai kâoup pawiteh,

30 Jer ne dadoh jeziku svojemu da griješi tražeæi dušu njegovu s proklinjanjem;

Ka pahni ni yonnae dawk thoseh, a hringnae hah thoebo hane kâpoe hanelah ka pasoung hoeh e thoseh,

31 Ako ne govorahu domašnji moji: ko bi nam dao mesa njegova? ne možemo se ni najesti;

Lukkareiim dawk taminaw ni a teng vah kaawm e apimaw von ka hlam e kaawm boi,

32 Stranac nije noæivao na polju; vrata svoja otvorao sam putniku;

Hateiteh, imyin ni lam vah roe boi hoeh, Bangkongtetpawiteh, kahlawng ka cet naw hanelah ka im vah tho ouk ka paawng pouh.

33 Ako sam kao što èine ljudi tajio prijestupe svoje i krio svoje bezakonje u svojim njedrima,

Adam patetlah kâtapoenae hah ka ramuk teh, ka payonpakainae hah ka lungtabue thung ka hrawk pawiteh,

34 Ako sam i mogao plašiti veliko mnoštvo, ipak od najmanjega u domu bijaše me strah; zato muèah i ne odlažah od vrata.

Tamimaya a pap poung dawkvah, ka taki teh ka imthungnaw dudamnae ka taki kecu dawkvah, duem ka o e hoi alawilah tâco thai hoeh e lah kaawm pawiteh,

35 O da bih imao koga da me sasluša! Gle, želja je moja da mi svemoguæi odgovori i suparnik moj da mi napiše knjigu.

Oe, kapanuekkhaikung buet tabang awm haw pawiteh, khenhaw! hetteh kaie kutnout doeh, Athakasaipounge ni, na pato haw pawiteh, kai na katarannaw ni cauk dawk thut haw pawiteh,

36 Nosio bih je na ramenu svom, vezao bih je sebi kao vijenac,

Ka loung dawk hoi roeroe ka sin vaiteh, bawilukhung patetlah ka kâmuk han ei.

37 Broj koraka svojih kazao bih mu, kao knez pristupio bih k njemu.

Ka khokhnuknaw pueng hai ama koe ka pâpho han, bawi patetlah ama teh ka hnai han ei.

38 Ako je na me vikala moja zemlja, i brazde njezine plakale,

Ka ram ni kai taranlahoi a hram teh, laikawk kongnaw ni cungtalah khui awh pawiteh,

39 Ako sam jeo roda njezina bez novaca i dosaðivao duši gospodara njezinijeh,

aphu poe laipalah a pawnaw hah ka ca teh, katawnkungnaw hringnae sung sak e lah kaawm boipawiteh,

40 Mjesto pšenice neka mi raða trnje, i mjesto jeèma kukolj. Svršiše se rijeèi Jovove.

hottelah cang yueng lah pâkhing paw naseh, Catun yueng lah phovainaw paw naseh telah a ti, Job e lawk a pâpout toe.