Jov 30

1 A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega.

2 A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost.

3 Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta;

4 Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana.

5 Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem.

6 Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu.

7 Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu.

8 Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja.

9 I njima sam sada pjesma, i postah im prièa.

10 Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice.

11 Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom.

12 S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste.

13 Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže.

14 Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina.

15 Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja.

16 I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni.

17 Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se.

18 Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me.

19 Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo.

20 Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me.

21 Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se.

22 Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro.

23 Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima.

24 Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati.

25 Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga?

26 Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak.

27 Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni.

28 Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru.

29 Brat postah zmajevima i drug sovama.

30 Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege.

31 Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.