Jov 3
1 Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.
Shure kwaizvozvo, Jobho akashamisa muromo wake ndokutuka zuva rokuberekwa kwake.
2 I progovoriv Jov reèe:
Akati:
3 Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ!
“Zuva rokuberekwa kwangu ngariparare, uye nousiku hwakanzi, ‘Kwaberekwa mwanakomana!’
4 Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!
Zuva iroro ngarishanduke rive rima; Mwari wokudenga ngaarege kuva nehanya naro; Chiedza ngachirege kuvhenekera pamusoro paro.
5 Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!
Rima nomumvuri wakasviba ngazviritore zvakare; gore ngarigare pamusoro paro; kusviba ngakufukidze chiedza charo.
6 Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!
Usiku uhwo rima guru ngaribate; ngahurege kuverengwa pakati pamazuva egore kana kunyorwa pamwedzi ipi zvayo.
7 Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!
Usiku uhwo ngahushaye chibereko; ngaparege kunzwika kupembera kwomufaro mahuri.
8 Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!
Vanotuka mazuva ngavatuke zuva iro, vaya vakagadzirira kumutsa Chikara Chikuru cheGungwa.
9 Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica;
Nyeredzi dzahwo dzamangwanani ngadzisvibe; ngahumirire chiedza chamasikati pasina uye ngahurege kuona hwerazuva hwamambakwedza;
10 Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju.
nokuti hahuna kundipfigira mikova yechizvaro kuti huvanze dambudziko pamberi pangu.
11 Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe?
“Ko, ndakaregererei kufa pakuberekwa kwangu, nokufa pandaibuda mudumbu?
12 Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?
Mabvi akavapo seiko kuti andigamuchire namazamu kuti ndinwe?
13 Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran,
Nokuti zvino ndingadai ndakavata murugare; ndingadai ndivete uye ndakazorora
14 S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,
namadzimambo namakurukota enyika, vakazvivakira nzvimbo dzava matongo zvino,
15 Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra.
navatongi vakanga vane goridhe, vakazadza dzimba dzavo nesirivha.
16 Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?
Kana kuti sei ndisina kuvigwa muvhu somwana asina kusvika, somucheche asina kumboona chiedza chezuva?
17 Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli,
Ikoko vakaipa vanorega kutambudza, uye ikoko vakaneta vakazorora.
18 I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova.
Nhapwa dzinofarirawo rugare rwadzo; havachanzwizve kudanidzira kwomuchairi wenhapwa.
19 Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.
Vaduku navakuru variko, uye nhapwa yakasunungurwa kubva pana tenzi wayo.
20 Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,
“Chiedza chinopirweiko vaya vari kusurukirwa, uye upenyu kune ane shungu pamwoyo,
21 Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago,
kuna vaya vanoshuva kufa irwo rusingauyi, vanorutsvaka kupfuura pfuma yakavanzika,
22 Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob?
vazere nomufaro uye vanofara pavanosvika muguva?
23 Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?
Upenyu hunopirweiko munhu ane nzira yakavanzika, iye akakomberedzwa naMwari noruzhowa?
24 Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.
Nokuti mafemo anosvika kwandiri pachinzvimbo chezvokudya, kugomera kwangu kunodururwa semvura.
25 Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me.
Zvandaitya zvakandivinga; zvandaizeza zvaitika kwandiri.
26 Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.
Handina rugare, handina runyararo; handina zororo, asi nhamo chete.”
