Jov 3
1 Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.
Hae tiah oh pacoengah, Job mah pakha aangh moe, angmah tapenhaih ni to kasae thuih.
2 I progovoriv Jov reèe:
Job mah hae tiah thuih,
3 Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ!
ka tapenhaih ni hae amro nasoe, ca nongpa pomh boeh, tiah thuihaih aqum to amro nasoe.
4 Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!
To ni to khoving nasoe; ranui bang ih Sithaw mah tidoeh sah pae hmah nasoe; a nuiah aanghaih doeh om hmah nasoe.
5 Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!
Vinghaih hoi duekhaih tahlip mah to ani to kai ih ani ni, tiah thui o nasoe; a nuiah tamai amzam nasoe loe, kaving ani mah pazih nasoe.
6 Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!
To ni to vinghaih kathah mah khuk khoep nasoe; saningto thung kaom aninawk thungah athum hmah nasoe loe, kawbaktih khrah thungah doeh kroek ah om hmah nasoe.
7 Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!
Khenah, to aqum loe angqai krang nasoe loe, a thungah anghoehaih lok om hmah nasoe.
8 Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!
Ani tangoeng kami, palungsethaih angthawksak thaih kaminawk mah to aqum to tangoeng o nasoe.
9 Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica;
Akhawnbang cakaehnawk loe ving o nasoe loe, a zing o ih khodai to hnu o hmah nasoe, akhawnbang khodai doeh hnu o hmah nasoe;
10 Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju.
raihaih ka tongh han ai ah, aqum mah kam no ih zok to pakaa ai pongah kasae ah om nasoe.
11 Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe?
Tipongah maw zok thungah ka duek moe, tapen tangsuek naah kam ro ving ai?
12 Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?
Tih han ih khokkhu nuiah ang tapom moe, naek hanah tahnu ang pazohsak?
13 Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran,
To tiah na sah ai nahaeloe vaihi loe kamongah kang song moe, kang hngai duem han boeh; ka iip ueloe, kang hak tih boeh,
14 S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,
angmacae amro haih hanah toksah long siangpahrangnawk hoi angraengnawk,
15 Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra.
to tih ai boeh loe sui katawn mangh, im koimong ah sumkanglung kasuem ukkungnawk hoi nawnto ka laem tih boeh,
16 Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?
to tih ai boeh loe khrah akoep ai ah tapen nawkta baktih, aanghaih hnu vai ai nawkta baktiah amro han ka koeh boeh.
17 Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli,
To duekhaih ahmuen ah loe kasae kaminawk mah raihaih paek mak ai boeh; patangkhang kaminawk doeh anghak o tih boeh.
18 I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova.
To ahmuen ah loe thongkrah kaminawk doeh nawnto anghak o; pacaekthlaek kami ih lok to thaih o ai boeh.
19 Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.
To ahmuen ah loe kami kalen doeh, kathoeng doeh nawnto oh o moe, tamna doeh angmah ih angraeng ban thung hoiah loih boeh.
20 Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,
Tipongah maw patangkhang kami hanah aanghaih paek moe, poeksae kami hanah hinghaih to paek?
21 Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago,
Patangkhang kaminawk loe atho kana hmuennawk pakrong pongah duek han ih koeh o kue, toe dueh o thai ai;
22 Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob?
nihcae mah taprong hnuk o naah, paroeai anghoe o moe, nawm o.
23 Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?
Tipongah maw a caehhaih loklam anghmang kami hoi Sithaw mah pakaa ih kami khaeah hinghaih to paek?
24 Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.
Buhcaak zuengah kana ahamhaih lok to oh, kana hanghaih lok loe tui baktiah long.
25 Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me.
Ka zit parai ih hmuen to ka nuiah phak boeh, ka zit ih hmuen kai khaeah angzoh boeh.
26 Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.
Kai loe monghaih tawn ai, anghakhaih doeh ka tawn ai; raihaih hoiah ni ka oh sut boeh, tiah a thuih.
