Jov 29
1 Još nastavi Jov besjedu svoju i reèe:
Ayub nomedo wuoyo kawacho niya,
2 O da bih bio kao preðašnjih mjeseca, kao onijeh dana kad me Bog èuvaše,
“Yaye, mad ngʼato dwoka e ndalona machon kendo kinde mane Nyasaye orita maber,
3 Kad svijetljaše svijeæom svojom nad glavom mojom, i pri vidjelu njegovu hoðah po mraku,
ka en koda kuonde duto kendo ka lerne ne menyona kuonde motimo mudho mane awuothe!
4 Kako bijah za mladosti svoje, kad tajna Božija bijaše u šatoru mom,
Ee, mano kaka agombo ndalogo mane pod ategno, kinde mane Nyasaye gwedho oda nikech ne en osiepna,
5 Kad još bijaše svemoguæi sa mnom, i djeca moja oko mene,
ma en ndalono ma Jehova Nyasaye Maratego ne pod ni koda kendo nyithinda noketa diere,
6 Kad se trag moj oblivaše maslom, i stijena mi toèaše ulje potocima,
ne en ndalo ma yorega ne dhi maber kendo yiende mag zeituni ne nyak maber.
7 Kad izlažah na vrata kroz grad, i na ulici namještah sebi stolicu:
“Kindeno kane adonjo gie ranga dala mi abet e koma ei paw bura,
8 Mladiæi videæi me uklanjahu se, a starci ustajahu i stajahu,
to yawuowi ne weyona yo ka onena to jodongo to ne oana malo.
9 Knezovi prestajahu govoriti i metahu ruku na usta svoja,
Jotend ogendini ne weyo wuoyo, kendo negilingʼ thi ka giumo dhogi.
10 Upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prianjaše za grlo.
Ruodhi kane onena to ne wuoyo gi dwol mapiny kendo onge ngʼama ne nyalo winjo gima negiwacho.
11 Jer koje me uho èujaše, nazivaše me blaženijem; i koje me oko viðaše, svjedoèaše mi
Ngʼato angʼata mane owinja ne loso maber kuoma, kendo joma nonena ne pwoya,
12 Da izbavljam siromaha koji vièe, i sirotu i koji nema nikoga da mu pomože;
nikech ne akonyo joma odhier mane ywak ka dwaro kony, kod joma onge wuonegi mane onge gi joma dikonygi.
13 Blagoslov onoga koji propadaše dolažaše na me, i udovici srce raspijevah;
Ngʼama ne chiegni tho nogwedha; kendo namiyo chuny dhako ma chwore otho duogo mi ower gi mor.
14 U pravdu se oblaèih i ona mi bijaše odijelo, kao plašt i kao vijenac bijaše mi sud moj.
Arwako tim makare kod adiera ka lepa.
15 Oko bijah slijepcu i noga hromu.
Ne abedo wangʼ muofni kendo tiende pudhe.
16 Otac bijah ubogima, i razbirah za raspru za koju ne znah.
Ne abedo wuon jochan; kendo ne akawo chandruok joma welo.
17 I razbijah kutnjake nepravedniku, i iz zuba mu istrzah grabež.
Ne aketho teko mar joma thiro ji mi agologi e lwet joma dwaro hinyogi.
18 Zato govorah: u svojem æu gnijezdu umrijeti, i biæe mi dana kao pijeska.
“Ne aparo e chunya ni, ‘Tho biro kawa mos ka adak maber e dalana, kendo ka hika mae pinyni oniangʼ,
19 Korijen moj pružaše se kraj vode, rosa bivaše po svu noæ na mojim granama.
Achalo gi yath, madongo e bath aora madongo ka ngʼich nikech tiendene ochwo pi kendo thoo biro bedo e bedena gotieno.
20 Slava moja pomlaðivaše se u mene, i luk moj u ruci mojoj ponavljaše se.
Huma mara biro siko kalandore kendo tekra nosiki!’
21 Slušahu me i èekahu, i muèahu na moj svjet.
“Ji ne chikona itgi ka geno konyruok mathoth, negirito rieko mawuok e dhoga ka gilingʼ mos.
22 Poslije mojih rijeèi niko ne pogovaraše, tako ih natapaše besjeda moja.
Onge ngʼama ne loso bangʼa; wechena ne lwar e itgi mos ka ngʼidho.
23 Jer me èekahu kao dažd, i usta svoja otvorahu kao na pozni dažd.
Ne girita ka joma rito koth ndalo oro, kendo negimor gi wechena mana ka joma rito kodh chwiri.
24 Kad bih se nasmijao na njih, ne vjerovahu, i sjajnosti lica mojega ne razgonjahu.
Kane abwonjo kodgi to ne amako dhogi; kendo ler mane rieny koa e lela wangʼa, ne morogi ahinya.
25 Kad bih otišao k njima, sjedah u zaèelje, i bijah kao car u vojsci, kad tješi žalosne.
An ema ne anyisogi yo monego gilu kendo nabedo kaka ruodhgi; ne achalo ruoth e dier jokedo mage; bende ne achalo ngʼat mahoyo joma ywak.”
