Jov 28

1 Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.

2 Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.

3 Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.

4 Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim.

5 Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.

6 U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.

7 Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;

8 Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav.

9 Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna.

10 Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.

11 Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.

12 Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?

13 Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.

14 Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.

15 Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.

16 Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.

17 Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.

18 Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju.

19 Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom.

20 Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?

21 Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.

22 Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu.

23 Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.

24 Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.

25 Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,

26 Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.

27 Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.

28 A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.