Jov 28
1 Da, srebro ima žice, i zlato ima mjesto gdje se topi.
Habet argentum, venarum suarum principia: et auro locus est, in quo conflatur.
2 Gvožðe se vadi iz praha, i iz kamena se topi mjed.
Ferrum de terra tollitur: et lapis solutus calore, in æs vertitur.
3 Mraku postavlja meðu, i sve istražuje èovjek do kraja, i kamenje u tami i u sjenu smrtnom.
Tempus posuit tenebris, et universorum finem ipse considerat, lapidem quoque caliginis, et umbram mortis.
4 Rijeka navre s mjesta svojega da joj niko ne može pristupiti; ali se odbije i odlazi trudom èovjeèjim.
Dividit torrens a populo peregrinante, eos, quos oblitus est pes egentis hominis, et invios.
5 Iz zemlje izlazi hljeb, i pod njom je drugo, kao oganj.
Terra, de qua oriebatur panis in loco suo, igni subversa est.
6 U kamenju je njezinu mjesto safiru, a ondje je prah zlatni.
Locus sapphiri lapides eius, et glebæ illius aurum.
7 Te staze ne zna ptica, niti je vidje oko kragujevo;
Semitam ignoravit avis, nec intuitus est eam oculus vulturis.
8 Ne ugazi je mlado zvijerje, niti njom proðe lav.
Non calcaverunt eam filii institorum, nec pertransivit per eam leæna.
9 Na kremen diže ruku svoju; prevraæa gore iz dna.
Ad silicem extendit manum suam, subvertit a radicibus montes.
10 Iz stijene izvodi potoke, i svašta dragocjeno vidi mu oko.
In petris rivos excidit, et omne pretiosum vidit oculus eius.
11 Ustavlja rijeke da ne teku, i što je sakriveno iznosi na vidjelo.
Profunda quoque fluviorum scrutatus est, et abscondita in lucem produxit.
12 Ali mudrost gdje se nalazi? i gdje je mjesto razumu?
Sapientia vero ubi invenitur? et quis est locus intelligentiæ?
13 Ne zna joj èovjek cijene, niti se nahodi u zemlji živijeh.
Nescit homo pretium eius, nec invenitur in terra suaviter viventium.
14 Bezdana veli: nije u meni; i more veli: nije kod mene.
Abyssus dicit: Non est in me: et mare loquitur: Non est mecum.
15 Ne može se dati èisto zlato za nju, niti se srebro izmjeriti u promjenu za nju.
Non dabitur aurum obrizum pro ea, nec appendetur argentum in commutatione eius.
16 Ne može se cijeniti zlatom Ofirskim, ni dragim onihom ni safirom.
Non conferetur tinctis Indiæ coloribus, nec lapidi sardonycho pretiosissimo, vel sapphiro.
17 Ne može se izjednaèiti s njom ni zlato ni kristal, niti se može promijeniti za zaklade zlatne.
Non adæquabitur ei aurum vel vitrum, nec commutabuntur pro ea vasa auri:
18 Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mudrosti veæa nego dragom kamenju.
Excelsa et eminentia non memorabuntur comparatione eius: trahitur autem sapientia de occultis.
19 Ne može se s njom izjednaèiti topaz Etiopski, niti se može cijeniti èistijem zlatom.
Non adæquabitur ei topazius de Æthiopia, nec tincturæ mundissimæ componetur.
20 Otkuda dakle dolazi mudrost? i gdje je mjesto razumu?
Unde ergo sapientia venit? et quis est locus intelligentiæ?
21 Sakrivena je od oèiju svakoga živoga, i od ptica nebeskih zaklonjena.
Abscondita est ab oculis omnium viventium, volucres quoque cæli latet.
22 Pogibao i smrt govore: ušima svojima èusmo slavu njezinu.
Perditio et mors dixerunt: Auribus nostris audivimus famam eius.
23 Bog zna put njezin, i poznaje mjesto njezino.
Deus intelligit viam eius, et ipse novit locum illius.
24 Jer gleda do krajeva zemaljskih i vidi sve što je pod svijem nebom.
Ipse enim fines mundi intuetur: et omnia, quæ sub cælo sunt, respicit.
25 Kad davaše vjetru težinu, i mjeraše vodu mjerom,
Qui fecit ventis pondus, et aquas appendit in mensura.
26 Kad postavljaše zakon daždu i put munji gromovnoj.
Quando ponebat pluviis legem, et viam procellis sonantibus:
27 Još je onda vidje i oglasi je, uredi je i pretraži je.
Tunc vidit illam, et enarravit, et præparavit, et investigavit.
28 A èovjeku reèe: gle, strah je Božji mudrost, i uklanjati se oda zla jest razum.
Et dixit homini: Ecce timor Domini, ipsa est sapientia: et recedere a malo, intelligentia.
