Jov 27

1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:

2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,

3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,

4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.

5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.

6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.

7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.

8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?

9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?

10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?

11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.

12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?

13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.

14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.

15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.

16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,

17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.

18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.

19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.

20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.

21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.

22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.

23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.