Jov 27

1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:

Hiob toaa nʼasɛm so se,

2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,

“Sɛ Onyankopɔn te ase yi, nea wammu me atɛntrenee no, Otumfo a wama madi me kra mu awerɛhow,

3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,

mmere dodow a nkwa wɔ me mu, na Onyankopɔn home wɔ me mu yi,

4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.

mʼano renka amumɔyɛsɛm, na me tɛkrɛma rentwa nkontompo.

5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.

Merennye nto mu da sɛ nea woka no yɛ nokware; merenka me mudi nhyɛ, kosi sɛ mewu.

6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.

Mekura me trenee mu, merennyaa mu; sɛ mete ase yi, me tiboa remmu me fɔ.

7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.

“Ma mʼatamfo nyɛ sɛ amumɔyɛfo, na wɔn a wokyi me nyɛ sɛ atorofo.

8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?

Anidaso bɛn na wɔn a wonni nyamesu no wɔ wɔ wɔn wu akyi, bere a Onyankopɔn agye wɔn nkwa afi wɔn nsam no?

9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?

So Onyankopɔn tie wɔn sufrɛ bere a amanehunu aba wɔn so no ana?

10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?

So wɔn ani begye wɔ Otumfo no mu? Wobesu afrɛ Onyankopɔn bere biara ana?

11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.

“Mɛma mo Onyankopɔn tumi ho nkyerɛkyerɛ; meremfa Otumfo no akwan nhintaw.

12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?

Mo ankasa moahu eyinom nyinaa. Afei nsɛnhunu yi ase ne dɛn?

13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.

“Eyi ne nea Onyankopɔn ahyɛ ato hɔ ama omumɔyɛfo, agyapade a otirimɔdenfo nya fi Otumfo no nkyɛn:

14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.

Sɛ ɔwɔ mma dodow dɛn ara, wɔn nkrabea ne afoa; na nʼasefo rennidi mmee da.

15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.

Ɔyaredɔm besie wɔn a wɔbɛka wɔ nʼakyi, na wɔn akunafo rensu wɔn.

16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,

Ɛwɔ mu sɛ ɔhɔre dwetɛ te sɛ mfutuma na ɔboa ntama ano sɛ dɔte,

17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.

nea ɔpɛ gu hɔ no, atreneefo na wobefura na pɛpɛyɛfo no nso akyekyɛ dwetɛ no.

18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.

Ofi a osi no te sɛ ananse abubummaba, ɛte sɛ pata bi a ɔwɛmfo abɔ.

19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.

Ɔda hɔ te sɛ ɔdefo, nanso ɔrenna saa bio; ɔbɛtew nʼani no na ne nyinaa atu ayera.

20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.

Ahunahuna ba ne so sɛ nsuyiri; ahum hwim no kɔ anadwo.

21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.

Apuei mframa soa no kɔ, na onni hɔ bio; ɛtwe no fi ne tenabea.

22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.

Ɛbɔ no a ahummɔbɔ nni mu bere a ɔreguan afi ne tumi ase.

23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.

Ɔde fɛw bɔ ne nsam na ɔpam no fi ne tenabea.”