Jov 27
1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:
Job loh amah kah a huel ham te a koei tih,
2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,
“Pathen kah hingnah loh kai kah laitloeknah a khoe tih Tlungthang lo ka hinglu a phaep.
3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,
Ka khuikah ka hiil boeih neh ka hnarhong khuikah he Pathen mueihla ni.
4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.
Ka hmuilai loh dumlai thui boel saeh lamtah ka lai loh palyal la caitawk boel saeh.
5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.
Nangmih te kan tang sak atah kai ham savisava. Ka pal duela ka muelhtuetnah he kamah lamloh ka khoe mahpawh.
6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.
Ka duengnah te ka kop vetih ka hlah mahpawh. Kamah tue lamlong tah ka thinko he veet voel mahpawh.
7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.
Ka thunkha te a halang bangla, kai aka tlai thil khaw a boethae bangla om saeh.
8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?
Lailak kah ngaiuepnah tah menim? A mueluem tih Pathen loh a hinglu a bong pah.
9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?
A soah citcai loh a pai vaengah a pangngawlnah te Pathen loh a hnatun nim?
10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?
Tlungthang dongah pang a dok vetih, a tue boeih ah Pathen a khue bitni.
11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.
Pathen kah kut te nangmih kan thuinuet phoe vetih, Tlungthang taengkah te ka phah mahpawh.
12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?
Nangmih boeih khaw na hmuh vaengah balae tih a honghi neh na hoemdawk he.
13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.
Halang hlang loh Pathen taeng lamkah khoyo neh hlanghaeng loh Tlungthang taeng lamkah rho a dang he,
14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.
a ca te cunghang hamla a ping pah tih a cadil cahma khaw buh cung uh mahpawh.
15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.
A rhaengnaeng, a rhaengnaeng te dueknah loh a up vetih a nuhmai rhoek loh rhah uh mahpawh.
16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,
Cak te laipi bangla hmoeng vetih hnicu te dikpo bangla soe ni.
17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.
Tawn cakhaw aka dueng loh a bai vetih cak te ommongsitoe loh a tael ni.
18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.
A im te ning bangla a sak tih dungtlungim bangla rhalrhing a khueh.
19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.
Hlanglen la yalh dae khoem uh mahpawh. A mik a dai dae amah om voel pawh.
20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.
Anih te tui bangla mueirhih loh a phatawt khoyin ah cangpalam loh a pom.
21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.
Anih te kanghawn loh a khuen tih khum. Te vaengah anih te amah hmuen lamloh a yawn.
22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.
Anih te a voeih tih lungma a ti pawt dongah a kut lamloh yong la yong coeng.
23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.
A taengah a kut a paeng uh tih anih te amah hmuen lamloh kut a ving thil.
