Jov 24
1 Zašto svemoguæemu nijesu sakrivena vremena? i koji ga znaju, ne vide dana njegovijeh?
Ab Omnipotente non sunt abscondita tempora: qui autem noverunt eum, ignorant dies illius.
2 Meðe pomièu bezbožni, otimaju stado i pasu;
Alii terminos transtulerunt; diripuerunt greges, et paverunt eos.
3 Magarca sirotama odgone; u zalogu uzimaju vola udovici;
Asinum pupillorum abegerunt, et abstulerunt pro pignore bovem viduæ.
4 Siromahe odbijaju s puta; ubogi u zemlji kriju se svi.
Subverterunt pauperum viam, et oppresserunt pariter mansuetos terræ.
5 Gle, kao divlji magarci u pustinji izlaze na posao svoj ustajuæi rano na plijen; pustinja je hrana njima i djeci njihovoj;
Alii quasi onagri in deserto egrediuntur ad opus suum: vigilantes ad prædam, præparant panem liberis.
6 Žanju njivu i beru vinograd koji nije njihov;
Agrum non suum demetunt, et vineam ejus, quem vi oppresserint, vindemiant.
7 Gola nagone da noæuje bez haljine, koji se nemaju èim pokriti na zimi,
Nudos dimittunt homines, indumenta tollentes, quibus non est operimentum in frigore:
8 Okisli od pljuska u gori, nemajuæi zaklona, privijaju se k stijeni.
quos imbres montium rigant, et non habentes velamen, amplexantur lapides.
9 Grabe siroèe od dojke i sa siromaha skidaju zalog.
Vim fecerunt deprædantes pupillos, et vulgum pauperem spoliaverunt.
10 Gologa ostavljaju da ide bez haljine, i one koji nose snopove da gladuju.
Nudis et incedentibus absque vestitu, et esurientibus tulerunt spicas.
11 Koji meðu njihovijem zidovima ulje cijede i grožðe u kacama gaze, podnose žeð.
Inter acervos eorum meridiati sunt, qui calcatis torcularibus sitiunt.
12 Ljudi u gradu uzdišu, i duše pobijenijeh vièu, a Bog ne ukida toga.
De civitatibus fecerunt viros gemere, et anima vulneratorum clamavit: et Deus inultum abire non patitur.
13 Oni se protive svjetlosti, ne znajuæi za putove njezine i ne staju na stazama njezinijem.
Ipsi fuerunt rebelles lumini: nescierunt vias ejus, nec reversi sunt per semitas ejus.
14 Zorom ustajuæi krvnik ubija siromaha i ubogoga; a noæu je kao lupež.
Mane primo consurgit homicida; interficit egenum et pauperem: per noctem vero erit quasi fur.
15 I oko kurvarovo pazi na sumrak govoreæi: da me oko ne vidi. I sakriva lice.
Oculus adulteri observat caliginem, dicens: Non me videbit oculus: et operiet vultum suum.
16 Prokopavaju po mraku kuæe, koje obdan sebi zabilježe; ne znaju za svjetlost.
Perfodit in tenebris domos, sicut in die condixerant sibi, et ignoraverunt lucem.
17 Jer je zora njima svjema sjen smrtni; ako ih ko pozna, strah ih je sjena smrtnoga.
Si subito apparuerit aurora, arbitrantur umbram mortis: et sic in tenebris quasi in luce ambulant.
18 Brzi su kao povrh vode, proklet je dio njihov na zemlji; neæe vidjeti puta vinogradskoga.
Levis est super faciem aquæ: maledicta sit pars ejus in terra, nec ambulet per viam vinearum.
Ad nimium calorem transeat ab aquis nivium, et usque ad inferos peccatum illius. (Sheol h7585)
20 Zaboravlja ih utroba materina, slatki su crvima, ne spominju se više; kao drvo skršiæe se nepravednik.
Obliviscatur ejus misericordia; dulcedo illius vermes: non sit in recordatione, sed conteratur quasi lignum infructuosum.
21 Združuje s njim nerotkinju koja ne raða, i udovici ne èini dobra.
Pavit enim sterilem quæ non parit, et viduæ bene non fecit.
22 Grabi jake svojom silom; ostane li koji, ne uzda se u život svoj.
Detraxit fortes in fortitudine sua, et cum steterit, non credet vitæ suæ.
23 Da mu Bog u što æe se pouzdati; ali oèi njegove paze na njihove pute.
Dedit ei Deus locum pœnitentiæ, et ille abutitur eo in superbiam: oculi autem ejus sunt in viis illius.
24 Uzvise se za malo, pa ih nema; padaju i ginu kao svi drugi, i kao vrh od klasa otsijecaju se.
Elevati sunt ad modicum, et non subsistent: et humiliabuntur sicut omnia, et auferentur, et sicut summitates spicarum conterentur.
25 Nije li tako? ko æe me utjerati u laž i obratiti u ništa rijeèi moje?
Quod si non est ita, quis me potest arguere esse mentitum, et ponere ante Deum verba mea?
