Jov 23
1 A Jov odgovori i reèe:
Sa’an nan Ayuba ya amsa,
2 Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.
“Ko a yau, ina kuka mai zafi; hannunsa yana da nauyi duk da nishin da nake yi.
3 O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,
Da a ce na san inda zan same shi; da a ce zan iya zuwa wurin da yake zama!
4 Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,
Zan kai damuwata wurinsa in yi gardama da shi.
5 Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.
Zan nemi in san abin da zai ce mini, in kuma auna abin da zai ce mini.
6 Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.
Zai yi gardama da ni da ikonsa mai girma? Babu, ba zai zarge ni da laifi ba.
7 Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.
Mai adalci ne zai kawo ƙara a wurinsa, kuma zan samu kuɓuta daga wurin mai shari’an nan har abada.
8 Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;
“Amma in na je gabas, ba ya wurin; in na je yamma, ba zan same shi ba.
9 Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.
Sa’ad da yake aiki a arewa, ba ni ganinsa; sa’ad da ya juya zuwa kudu, ba na ganinsa.
10 Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato.
Amma ya san hanyar da nake bi; sa’ad da ya gwada ni zan fito kamar zinariya.
11 Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh.
Ƙafafuna suna bin ƙafafunsa kurkusa; na bi hanyarsa ba tare da na juya ba.
12 Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak.
Ban fasa bin dokokin da ya bayar ba; na riƙe maganarsa da muhimmanci fiye da abincin yau da gobe.
13 Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini.
“Amma ya tsaya shi kaɗai, kuma wa ya isa yă ja da shi? Yana yin abin da yake so.
14 I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.
Yana yi mini abin da ya shirya yă yi mini, kuma yana da sauran irinsu a ajiye.
15 Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.
Shi ya sa na tsorata a gabansa; sa’ad da na yi tunanin wannan duka, nakan ji tsoronsa.
16 Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.
Allah ya sa zuciyata ta yi sanyi; Maɗaukaki ya tsorata ni.
17 Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?
Duk da haka duhun bai sa in yi shiru ba, duhun da ya rufe mini fuska.
