Jov 23

1 A Jov odgovori i reèe:

2 Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.

3 O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,

4 Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,

5 Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.

6 Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.

7 Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.

8 Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;

9 Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.

10 Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato.

11 Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh.

12 Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak.

13 Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini.

14 I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.

15 Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.

16 Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.

17 Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?