Jov 22
1 A Elifas Temanac odgovori i reèe:
Respondens autem Eliphaz Themanites, dixit:
2 Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar.
Numquid Deo potest comparari homo, etiam cum perfectæ fuerit scientiæ?
3 Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane?
Quid prodest Deo, si justus fueris? aut quid ei confers, si immaculata fuerit via tua?
4 Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji?
Numquid timens arguet te, et veniet tecum in judicium,
5 Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja?
et non propter malitiam tuam plurimam, et infinitas iniquitates tuas?
6 Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh.
Abstulisti enim pignus fratrum tuorum sine causa, et nudos spoliasti vestibus.
7 Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba.
Aquam lasso non dedisti, et esurienti subtraxisti panem.
8 Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj.
In fortitudine brachii tui possidebas terram, et potentissimus obtinebas eam.
9 Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si.
Viduas dimisisti vacuas, et lacertos pupillorum comminuisti.
10 Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada.
Propterea circumdatus es laqueis, et conturbat te formido subita.
11 I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te.
Et putabas te tenebras non visurum, et impetu aquarum inundantium non oppressum iri?
12 Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko.
an non cogitas quod Deus excelsior cælo sit, et super stellarum verticem sublimetur?
13 Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi?
Et dicis: Quid enim novit Deus? et quasi per caliginem judicat.
14 Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom.
Nubes latibulum ejus, nec nostra considerat, et circa cardines cæli perambulat.
15 Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici,
Numquid semitam sæculorum custodire cupis, quam calcaverunt viri iniqui,
16 Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu?
qui sublati sunt ante tempus suum, et fluvius subvertit fundamentum eorum?
17 Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi?
Qui dicebant Deo: Recede a nobis: et quasi nihil posset facere Omnipotens, æstimabant eum,
18 A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene.
cum ille implesset domos eorum bonis: quorum sententia procul sit a me.
19 Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se.
Videbunt justi, et lætabuntur, et innocens subsannabit eos:
20 Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj.
nonne succisa est erectio eorum? et reliquias eorum devoravit ignis?
21 Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro.
Acquiesce igitur ei, et habeto pacem, et per hæc habebis fructus optimos.
22 Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom.
Suscipe ex ore illius legem, et pone sermones ejus in corde tuo.
23 Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje,
Si reversus fueris ad Omnipotentem, ædificaberis, et longe facies iniquitatem a tabernaculo tuo.
24 Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka.
Dabit pro terra silicem, et pro silice torrentes aureos.
25 I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja.
Eritque Omnipotens contra hostes tuos, et argentum coacervabitur tibi.
26 Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje.
Tunc super Omnipotentem deliciis afflues, et elevabis ad Deum faciem tuam.
27 Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš.
Rogabis eum, et exaudiet te, et vota tua reddes.
28 Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo.
Decernes rem, et veniet tibi, et in viis tuis splendebit lumen.
29 Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju.
Qui enim humiliatus fuerit, erit in gloria, et qui inclinaverit oculos, ipse salvabitur.
30 Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih.
Salvabitur innocens: salvabitur autem in munditia manuum suarum.
