Jov 22
1 A Elifas Temanac odgovori i reèe:
Elifaz Temanac progovori tad i reče:
2 Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar.
“Zar Bogu koristan može biti čovjek? TÓa tko je mudar, sebi samom koristi.
3 Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane?
Zar je Svesilnom milost što si pravedan i zar mu je dobit što si neporočan?
4 Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji?
Ili te zbog tvoje pobožnosti kara i zato se hoće s tobom parničiti?
5 Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja?
Nije l' to zbog zloće tvoje prevelike i zbog bezakonja kojim broja nema?
6 Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh.
Od braće si brao nizašto zaloge i s golih si ljudi svlačio haljine;
7 Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba.
ti nisi žednoga vodom napojio, uskraćivao si kruh izgladnjelima;
8 Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj.
otimao si od siromaha zemlju da bi na njoj svog nastanio ljubimca;
9 Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si.
puštao si praznih ruku udovice i siročadi si satirao ruku.
10 Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada.
Eto zašto tebe mreže sad sapinju, zašto te strahovi muče iznenadni.
11 I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te.
Svjetlost ti mrak posta i ništa ne vidiš, vode su duboke tebe potopile.
12 Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko.
Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?
13 Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi?
Ali ti kažeš: 'Što Bog može znati? Kroz oblak tmasti zar što razabire?
14 Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom.
Oblaci pogled njegov zaklanjaju, i rubom kruga on hoda nebeskog.'
15 Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici,
TÓa kaniš li se drevnog držat' puta kojim su išli ljudi nepravedni?
16 Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu?
Prije vremena nestadoše oni, bujica im je temelje raznijela.
17 Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi?
Zborahu Bogu: 'Nas se ti ostavi! Što nam Svesilni učiniti može?'
18 A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene.
A on im je dom punio dobrima makar do njega ne držahu ništa.
19 Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se.
Videć' im propast, klikću pravednici, neporočni se njima izruguju:
20 Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj.
'Gle, propadoše protivnici naši, što od njih osta, vatra im proždrije!”
21 Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro.
S Bogom ti se sprijatelji i pomiri, i vraćena će ti opet biti sreća.
22 Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom.
Ded prihvati Zakon iz njegovih usta, u srce svoje riječ njegovu usadi.
23 Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje,
Ako se raskajan vratiš Svesilnome i nepravdu iz svog šatora odstraniš,
24 Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka.
tad ćeš odbaciti zlato u prašinu i ofirsko blago u šljunak potočni.
25 I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja.
Svesilni će postat' tvoje suho zlato, on će biti tvoje gomile srebrene.
26 Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje.
Da, Svesilni bit će tvoje radovanje, i lice ćeš k Bogu dizati slobodno.
27 Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš.
Molit ćeš mu se, i uslišat će tebe, ispunit ćeš što si mu zavjetovao.
28 Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo.
Što god poduzeo, sve će ti uspjeti, i putove će ti obasjavat' svjetlost.
29 Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju.
Jer, on ponizuje ponos oholima, dok u pomoć smjernim očima pritječe.
30 Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih.
Iz nevolje on izbavlja nevinoga; i tebe će spasit' tvoje čiste ruke.”
