< Jov 22 >
1 A Elifas Temanac odgovori i reèe:
2 Može li Bogu biti èovjek koristan? Sam je sebi koristan èovjek mudar.
3 Je li svemoguæemu radost, ako si pravedan? ili mu je dobit, ako hodiš bez mane?
4 Hoæe li te karati i iæi na sud s tobom zato što te se boji?
5 Nije li zloæa tvoja velika? i nepravdama tvojim ima li kraja?
6 Jer si uzimao zalog od braæe svoje ni za što, i svlaèio si haljine s golijeh.
7 Umornoga nijesi napojio vode, i gladnome nijesi dao hljeba.
8 Zemlja je bila èovjeka silnoga, i ugledni je sjedio u njoj.
9 Udovice si otpuštao prazne, i mišice sirotama potirao si.
10 Zato su oko tebe zamke, i straši te strah iznenada.
11 I mrak je oko tebe da ne vidiš, i povodanj pokriva te.
12 Nije li Bog na visini nebeskoj? pogledaj gore zvijezde, kako su visoko.
13 Ali ti kažeš: šta zna Bog? eda li æe kroz tamu suditi?
14 Oblaci ga zaklanjaju, te ne vidi; hoda po krugu nebeskom.
15 Jesi li zapazio stari put kojim su išli nepravednici,
16 Koji se iskorijeniše prije vremena i voda se razli po temelju njihovu?
17 Govorahu Bogu: idi od nas. Šta bi im uèinio svemoguæi?
18 A on im je napunio kuæe dobra. Ali namjera bezbožnièka daleko je od mene.
19 Vidjeæe pravednici i radovaæe se, i bezazleni potsmijevaæe im se.
20 Da, još nije uništeno dobro naše, a ostatak je njihov proždro oganj.
21 Složi se s njim i pomiri se; tako æe ti biti dobro.
22 Primi iz usta njegovijeh zakon, i složi rijeèi njegove u srcu svom.
23 Ako se vratiš k svemoguæemu, opet æeš se nazidati, ako udaljiš od šatora svojih bezakonje,
24 Tada æeš metati po prahu zlato i Ofirsko zlato po kamenju iz potoka.
25 I svemoguæi biæe ti zlato i srebro i sila tvoja.
26 Jer æeš se tada radovati o Gospodu, i podignuæeš k Bogu lice svoje.
27 Moliæeš mu se, i uslišiæe te, i zavjete svoje izvršiæeš.
28 Što god naumiš, izlaziæe ti; i na putovima tvojim svijetliæe vidjelo.
29 Kad drugi budu poniženi, reæi æeš: da se podignu; i Bog æe izbaviti onoga ko je oborenijeh oèiju.
30 Izbaviæe i onoga koji nije bez krivice; izbaviæe se èistotom ruku tvojih.
