Jov 21
1 A Jov odgovori i reèe:
Respondens autem Iob, dixit:
2 Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.
Audite quaeso sermones meos, et agite poenitentiam.
3 Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.
Sustinete me, et ego loquar, et post mea, si videbitur, verba ridete.
4 Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
Numquid contra hominem disputatio mea est, ut merito non debeam contristari?
5 Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
Attendite me, et obstupescite, et superponite digitum ori vestro:
6 Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
Et ego quando recordatus fuero, pertimesco, et concutit carnem meam tremor.
7 Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
Quare ergo impii vivunt, sublevati sunt, confortatique divitiis?
8 Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.
Semen eorum permanet coram eis, propinquorum turba, et nepotum in conspectu eorum.
9 Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
Domus eorum securae sunt et pacatae, et non est virga Dei super illos.
10 Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
Bos eorum concepit, et non abortivit: vacca peperit, et non est privata foetu suo.
11 Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
Egrediuntur quasi greges parvuli eorum, et infantes eorum exultant lusibus.
12 Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
Tenent tympanum, et citharam, et gaudent ad sonitum organi.
Ducunt in bonis dies suos, et in puncto ad inferna descendunt. (Sheol h7585)
14 A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.
Qui dixerunt Deo: Recede a nobis, et scientiam viarum tuarum nolumus.
15 Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
Quis est Omnipotens, ut serviamus ei? et quid nobis prodest si oraverimus illum?
16 Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.
Verumtamen quia non sunt in manu eorum bona sua, consilium impiorum longe sit a me.
17 Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
Quoties lucerna impiorum extinguetur, et superveniet eis inundatio, et dolores dividet furoris sui?
18 Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
Erunt sicut paleae ante faciem venti, et sicut favilla quam turbo dispergit.
19 Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?
Deus servabit filiis illius dolorem patris: et cum reddiderit, tunc sciet.
20 Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?
Videbunt oculi eius interfectionem suam, et de furore Omnipotentis bibet.
21 Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
Quid enim ad eum pertinet de domo sua post se? et si numerus mensium eius dimidietur?
22 Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?
Numquid Deus docebit quispiam scientiam, qui excelsos iudicat?
23 Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.
Iste moritur robustus et sanus, dives et felix.
24 Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
Viscera eius plena sunt adipe, et medullis ossa illius irrigantur:
25 A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.
Alius vero moritur in amaritudine animae absque ullis opibus:
26 Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
Et tamen simul in pulvere dormient, et vermes operient eos.
27 Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.
Certe novi cogitationes vestras, et sententias contra me iniquas.
28 Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
Dicitis enim: Ubi est domus principis? et ubi tabernacula impiorum?
29 Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,
Interrogate quemlibet de viatoribus, et haec eadem illum intelligere cognoscetis:
30 Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
Quia in diem perditionis servatur malus, et ad diem furoris ducetur.
31 Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?
Quis arguet coram eo viam eius? et quae fecit, quis reddet illi?
32 Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
Ipse ad sepulchra ducetur, et in congerie mortuorum vigilabit.
33 Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
Dulcis fuit glareis Cocyti, et post se omnem hominem trahet, et ante se innumerabiles.
34 Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?
Quomodo igitur consolamini me frustra, cum responsio vestra repugnare ostensa sit veritati?
