Jov 21
1 A Jov odgovori i reèe:
Yoube da amane sia: i,
2 Slušajte dobro rijeèi moje, i to æe mi biti od vas utjeha.
Na sia: be nabima! Na da amo dogo denesisu fawane dilima adole ba: sa.
3 Potrpite me da ja govorim, a kad izgovorim, potsmijevajte se.
Dilia na sia: ma: ne, logo doasima! Amasea, na sia: da dagosea, dilia da hanaiba: le, ba: sola: le gagama!
4 Eda li se ja èovjeku tužim? i kako ne bi bio žalostan duh moj?
Na sia: ga gegesu da osobo bagade dunu ilima hame. Be na momabo hou da bai bagade gala.
5 Pogledajte na me, i divite se, i metnite ruku na usta.
Nama ba: ma! Dilia fofogadigi ouiya: le ha: gi nama sosodomu da defea.
6 Ja kad pomislim, strah me je, i groza poduzima tijelo moje.
Na da nama hamoi hou amo bu dawa: sea, na da dawa: su hamedei amola na da yagugusa.
7 Zašto bezbožnici žive? stare? i bogate se?
Abuliba: le Gode da wadela: i hou hamosu dunu esaloma: ne yolesisala: ? E abuliba: le ili da: i hamone amola bagade gaguiwane esaloma: ne yolesisala: ?
8 Sjeme njihovo stoji tvrdo pred njima zajedno s njima, i natražje njihovo pred njihovijem oèima.
Ilia da ilia mano amola ilia aowalali ilia asigilabe ba: musa: sosodo esafulu.
9 Kuæe su njihove na miru bez straha, i prut Božji nije nad njima.
Gode da ili diasu amoga gugunufinisisu hou hame iasisa. Ilia da beda: didigisa hame esalumu.
10 Bikovi njihovi skaèu, i ne promašaju; krave njihove tele se, i ne jalove se.
Dafawane, ilia bulamagau da galuli amola mae se nabawane mano lalelegesa.
11 Ispuštaju kao stado djecu svoju, i sinovi njihovi poskakuju.
Ilia mano da sibi mano defele, hehenaiya hehedela lafiadala.
12 Podvikuju uz bubanj i uz gusle, vesele se uza sviralu.
Ilia sani baidama amola fulabosu amo dudududabe amoga gafosa.
Ilia olofole agoane esalu, se mae nabawane bogosa. (Sheol h7585)
14 A Bogu kažu: idi od nas, jer neæemo da znamo za putove tvoje.
Wadela: i hamosu dunu da Godema ili udigili yolesima: ne sia: sa. Gode da ilia esala hamomu ilegesa. Be ilia amo ilegei dawa: mu hame hanai.
15 Šta je svemoguæi, da mu služimo? i kaka nam je korist, da mu se molimo?
Ilia da Godema hawa: hamomu da hamedei liligi agoane dawa: sa. Ilia Godema sia: ne gadosu da ilia hou hame fidima: beyale dawa: lala.
16 Gle, dobro njihovo nije u njihovoj ruci; namjera bezbožnièka daleko je od mene.
Ilia da ilila: gasaga didili hamosa sia: sa. Be na da ilia asigi dawa: su hou amo hame lale gamu.
17 Koliko se puta gasi žižak bezbožnièki i dolazi im pogibao, dijeli im muke u gnjevu svom Bog?
Dilia da wadela: i hamosu dunu afae ea hadigi ha: ba: doi dagoi ba: bela: ? Wadela: i hamosu dunu afae da gugunufinisisu hou ema doaga: be ba: bela: ? Gode da ougiba: le, wadela: i hamosu dunu afae amoma se dabe ibela: ?
18 Bivaju li kao pljeva na vjetru, kao prah koji raznosi vihor?
E da wadela: i hamosu dunu amo gisi foga mini asi defele, ili fulabole fasibala: ? O gulu isuga mini asi defele, ili fulabole fasibala: ?
19 Èuva li Bog sinovima njihovijem pogibao njihovu, plaæa im da osjete?
Dilia da amane sia: sa! Gode da mano ea ada wadela: le hamoiba: le, amo manoma se dabe iaha. Hame mabu! Gode da wadela: i hamosu dunu, ilima fawane se dabe imunu da defea. E da ilia wadela: le hamoiba: le, ilima se dabe iaha, amo olelemu da defea.
20 Vide li svojim oèima pogibao svoju, i piju li gnjev svemoguæega?
Wadela: i hamosu dunu ilia da ilia hamobeba: le fawane se dabe lamu da defea. Ilia Gode Bagadedafa Ea ougi bagade hou ba: mu da defea.
21 Jer šta je njima stalo do kuæe njihove nakon njih, kad se broj mjeseca njihovijeh prekrati?
Ninia esalusu da dagosea, ninia mano da hahawane esaloma: bela: le dawa: ma: bela: ?
22 Eda li æe Boga ko uèiti mudrosti, koji sudi visokima?
Dunu afae da Gode Ema hou olelema: bela: ? Hame mabu! Gode da dunu amo da baligili gadodafa heda: i, ilima fofada: sa.
23 Jedan umire u potpunoj sili svojoj, u miru i u sreæi.
24 Muzlice su mu pune mlijeka, i kosti su mu vlažne od moždina.
Dunu mogili da dagumuiwane esalea bogosa. Ilia da hahawane se mae nabawane esalu, amalu bogosa.
25 A drugi umire ojaðene duše, koji nije uživao dobra.
Mogili ilia da hahawane hame esalu, bogosa. Ilia da esalea amola bogosea, eso huluane hihiwane gala.
26 Obojica leže u prahu, i crvi ih pokrivaju.
Be dunu huluane da defele bogole, uli dogosa. Ili huluane da daba: ga dedeboi dagoi ba: sa.
27 Eto, znam vaše misli i sudove, kojima mi èinite krivo.
Dilia dogo ganodini ougi dialebe, amo na dawa:
28 Jer govorite: gdje je kuæa silnoga, i gdje je šator u kom nastavaju bezbožnici?
Dilia da agoane adole ba: sa, ‘Mimogo dunu amo da wadela: le hamosu, amo ea diasu da wali habila: ?’
29 Nijeste li nikad pitali putnika? i što vam kazaše neæete da znate,
Dilia da lalusu dunu amo bisili sia: sa: ibela: ? Ilia ga asi misini, sia: ne iasu dilia hame nabibala: ?
30 Da se na dan pogibli ostavlja zadac, kad se pusti gnjev.
Gode da ougiba: le, se dabe bidi iasea, E da wadela: le hamosu dunuma se dabe hame iaha.
31 Ko æe ga ukoriti u oèi za život njegov? i ko æe mu vratiti što je uèinio?
Dunu afae da wadela: le hamosu dunuma diwaneya udidimu, o ilia wadela: le hamobeba: le se dabe imunu da hamedafa gala.
32 Ali se iznosi u groblje i ostaje u gomili.
33 Slatke su mu grude od doline, i vuèe za sobom sve ljude, a onima koji ga pretekoše nema broja.
Dunu eno da ilia bogoi da: i hodo amo bogoi uli dogoiga gaguli ahoasea, dunu osea: idafa da ilima asigiba: le, mogodigili fa: no bobogesa. Amola osobo da ilia da: i da: iya gebewane dialebe ba: sa.
34 Kako me dakle naprazno tješite kad u odgovorima vašim ostaje prijevara?
Be dilia! Dilia da na dogo denesima: ne, hamedei sia: fawane sia: sa. Dilia nama adole iasu huluane da ogogosu sia: fawane.”
