Jov 20
1 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:
Na Naamani Sofar buaa sɛ,
2 Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.
“Me tiri mu ntene me, na ɛhyɛ me sɛ memmua ɛfiri sɛ me ho yera me yie.
3 Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.
Mate animka bi a ɛgu me ho fi, na nteaseɛ a menya no hyɛ me sɛ memmua.
4 Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,
“Ampa ara wonim sɛdeɛ nneɛma teɛ firi tete, ɛfiri ɛberɛ a wɔde nnipa duaa asase so,
5 Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?
sɛ amumuyɛfoɔ ani gye ɛberɛ tiawa bi mu, na wɔn a wɔnnsuro nyame nso anigyeɛ nkyɛ.
6 Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
Ɛwom sɛ nʼahohoahoa kɔduru ɔsoro, na ne tiri kɔpem omununkum deɛ,
7 Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?
nanso, ɔbɛyera afebɔɔ te sɛ nʼankasa agyanan; na wɔn a wɔhunuu no no bɛbisa sɛ, ‘Ɔwɔ he?’
8 Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.
Ɔtu kɔ te sɛ daeɛ, na wɔrenhunu no bio. Wɔtwam kɔ te sɛ anadwo mu anisoadehunu.
9 Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.
Ani a ɛhunu noɔ no renhunu no bio; na ne siberɛ nso renhunu no bio.
10 Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.
Ne mma bɛsrɛ adeɛ afiri ahiafoɔ hɔ; ɛsɛ sɛ nʼankasa de nʼahonya sane ma.
11 Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.
Ne mmeranteberɛ mu ahoɔden a ahyɛ ne nnompe ma no ne no bɛkɔ mfuturo mu.
12 Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,
“Ɛwom sɛ bɔne yɛ nʼanom dɛ na ɔde sie ne tɛkrɛma ase;
13 Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,
ɛwom sɛ ɔntumi nnyaa mu na ɔma ɛka ne dodom,
14 Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.
nanso, nʼaduane bɛyɛ nwono wɔ ne yafunu mu; ɛbɛyɛ ɔtweaseɛ ano borɔ wɔ ne mu.
15 Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.
Ɔbɛfe ahonyadeɛ a ɔmeneeɛ no; Onyankopɔn bɛma ne yafunu apu agu.
16 Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.
Ɔbɛfefe awɔ borɔ; Ɔnanka se bɛkum no.
17 Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.
Ɔrennya nsuwansuwa no nnom nsubɔntene a nufosuo ne ɛwoɔ sene wɔ mu no.
18 Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.
Ɔbɛdane deɛ ɔbrɛ nyaeɛ no aba a ɔrenni bi; ɔremfa nʼadwadie mu mfasoɔ nnye nʼani.
19 Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.
Ɛfiri sɛ ɔhyɛɛ ahiafoɔ so ma wɔdii ohia buruburo; ɔde ne nsa ato afie a ɛnyɛ ɔno na ɔsiiɛ so.
20 Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.
“Ampa ara ɔrennya ahomegyeɛ mfiri deɛ wapere anya no mu; ɔrentumi mfa nʼakoradeɛ nnye ne ho nkwa.
21 Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.
Wafom nneɛma nyinaa awie; ne nkɔsoɔ nnuru baabiara.
22 Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.
Nʼadedodoɔ nyinaa mu no, ɔbɛkɔ ɔhaw mu; na amanehunu a emu yɛ den bɛto no.
23 Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.
Ɛberɛ a nʼafuru ayɛ ma no, Onyankopɔn bɛtɔ nʼabufuo ogya agu ne so na wabobɔ no basabasa.
24 Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.
Ɛwom sɛ ɔdwane firi dadeɛ akodeɛ ano nanso bɛmma a ano yɛ kɔbere mfrafraeɛ bɛwɔ no.
25 Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.
Wɔbɛtwe bɛmma no firi nʼakyi, ano hyɛnhyɛn no bɛfiri ne brɛboɔ mu. Ehu bɛba ne so;
26 Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.
esum kabii bɛduru nʼakoradeɛ. Ogya a wɔmfite mu bɛhye no, na asɛe deɛ aka wɔ ne ntomadan mu.
27 Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.
Ɔsoro bɛda nʼafɔdie adi, na asase asɔre atia no.
28 Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.
Nsuyire bɛtwe ne fie akɔ, saa ara na nsuworosoɔ bɛyɛ Onyankopɔn abufuhyeɛ da no.
29 To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.
Yei ne hyɛberɛ a Onyankopɔn de ma amumuyɛfoɔ, awugyadeɛ a Onyankopɔn de ato wɔn hɔ.”
