Jov 20

1 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:

Katahi ka whakautua e Topara Naamati; i mea ia,

2 Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.

Na kona oku whakaaro i whakahoki kupu ake ai i roto i ahau; na reira ano ahau i hohoro ai.

3 Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.

Kua rongo ahau i te whakahe moku, e pa ai te whakama ki ahau, a na te wairua o toku ngakau mahara te kupu whakahoki ki ahau.

4 Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,

Kahore ranei koe i mohio ki tenei i mua noa atu, i te wa ra ano i whakanohoia ai te tangata ki runga ki te whenua;

5 Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?

He poto te wa e whakamanamana ai te tangata kino, a ko te hari o te tangata atuakore he wheriko kau?

6 Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,

Ahakoa eke noa tona nui ki nga rangi, a pa atu tona mahunga ki nga kapua;

7 Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?

Ka memeha atu ano ia a ake ake, ka pera ano me tona paru: ko te hunga kua kite i a ia, ka mea, Kei hea ia?

8 Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.

Ka rere atu ia ano he moemoea, e kore ano hoki e kitea: ae ka aia atu ia, ano he rekanga kanohi no te po.

9 Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.

Ko te kanohi i kite i a ia e kore e kite ano; a heoi ano tirohanga a tona wahi ki a ia.

10 Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.

E whakamanawareka ana tamariki i nga rawakore, ma ona ringa ano e whakahoki ona rawa.

11 Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.

E ki ana ona wheua i te tamarikitanga; engari ka takoto tahi me ia i roto i te puehu.

12 Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,

Ahakoa reka te kino i roto i tona mangai, ahakoa huna e ia i raro i tona arero;

13 Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,

Ahakoa manawapatia noatia e ia, a kahore e mahue i a ia, heoi pupuri tonu i roto i tona mangai;

14 Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.

Otira ka puta ke tana kai i roto i ona whekau, ko te au o nga ahipi i roto i a ia.

15 Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.

I horomia e ia te taonga, ka ruakina mai ano e ia; ma te Atua e akiri mai i roto i tona kopu.

16 Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.

Ka ngotea e ia te huware whakamate o nga ahipi; ka mate ano ia i te arero o te waipera.

17 Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.

E kore ia e kite i nga awa, i nga wai rere o te honi, o te pata.

18 Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.

Ko tana i uaua ai ka whakahokia e ia, e kore ano e horomia; ko tana utu ka rite ki ona taonga; e kore ano e koa ki reira.

19 Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.

Nana hoki i tukino nga rawakore, whakarerea iho; murua ana e ia he whare, a e kore e hanga ano e ia.

20 Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.

I te mea kahore ia i kite i te tatutanga i roto i a ia, e kore ano etahi o nga mea e matea nuitia ana e ia e mau ki a ia.

21 Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.

Kahore tetahi mea i toe i kore te horomia e ia; no reira e kore tetahi mea pai ona e mau tonu.

22 Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.

I a ia e whiwhi nui nei i te rawa, e rawakore ano ia; ka tae mai ki a ia nga ringa katoa o te hunga kei roto i te mata.

23 Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.

I a ia ka mea ki te whakaki i tona kopu, ka maka mai e te Atua te kaha o tona riri ki runga ki a ia, a ka ringihia iho ki a ia, i a ia ano e kai ana.

24 Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.

Ka rere atu ia i te patu rino, ka tu ia i te kopere parahi, puta pu.

25 Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.

E unuhia ana, kua puta mai i roto i te tinana, ina, puta mai ana te mata wheriko i roto i tona au: kua tau nga wehi ki a ia.

26 Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.

Ko te pouri katoa kei te takoto mai mo ana taonga: ka kainga ia e te ahi, kihai i puhia e te tangata; ma reira e pau ai te toenga i roto i tona teneti.

27 Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.

Ka whakakitea mai tona he e nga rangi ka whakatika mai ano te whenua ki a ia.

28 Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.

Ko nga hua o tona whare ka riro: ka rere, ano he wai, ona mea i te ra e riri ai ia.

29 To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.

Ko ta te Atua wahi tenei ma te tangata kino, ko te taonga tupu i kiia e te Atua mona.