< Jov 20 >

1 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:
Allora Tsofar di Naama rispose e disse:
2 Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.
“Quel che tu dici mi spinge a risponderti e ne suscita in me il fervido impulso.
3 Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.
Ho udito rimproveri che mi fanno oltraggio; ma lo spirito mio mi darà una risposta assennata.
4 Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,
Non lo sai tu che in ogni tempo, da che l’uomo è stato posto sulla terra,
5 Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?
il trionfo de’ malvagi è breve, e la gioia degli empi non dura che un istante?
6 Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
Quando la sua altezza giungesse fino al cielo ed il suo capo toccasse le nubi,
7 Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?
l’empio perirà per sempre come lo sterco suo; quelli che lo vedevano diranno: “Dov’è?”
8 Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.
Se ne volerà via come un sogno, e non si troverà più; dileguerà come una visione notturna.
9 Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.
L’occhio che lo guardava, cesserà di vederlo, e la sua dimora più non lo scorgerà.
10 Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.
I suoi figli si raccomanderanno ai poveri, e le sue mani restituiranno la sua ricchezza.
11 Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.
Il vigor giovanile che gli riempiva l’ossa giacerà nella polvere con lui.
12 Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,
Il male è dolce alla sua bocca, se lo nasconde sotto la lingua,
13 Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,
lo risparmia, non lo lascia andar giù, lo trattiene sotto al suo palato:
14 Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.
ma il cibo gli si trasforma nelle viscere, e gli diventa in corpo veleno d’aspide.
15 Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.
Ha trangugiato ricchezze e le vomiterà; Iddio stesso gliele ricaccerà dal ventre.
16 Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.
Ha succhiato veleno d’aspide, la lingua della vipera l’ucciderà.
17 Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.
Non godrà più la vista d’acque perenni, né di rivi fluenti di miele e di latte.
18 Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.
Renderà il frutto delle sue fatiche, senza poterlo ingoiare. Pari alla sua ricchezza sarà la restituzione che ne dovrà fare, e così non godrà dei suoi beni.
19 Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.
Perché ha oppresso e abbandonato il povero, s’è impadronito di case che non avea costruite;
20 Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.
perché la sua ingordigia non conobbe requie, egli non salverà nulla di ciò che ha tanto bramato.
21 Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.
La sua voracità non risparmiava nulla, perciò il suo benessere non durerà.
22 Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.
Nel colmo dell’abbondanza, si troverà in penuria; la mano di chiunque ebbe a soffrir tormenti si leverà contro lui.
23 Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.
Quando starà per riempirsi il ventre, ecco Iddio manderà contro a lui l’ardor della sua ira; gliela farà piovere addosso per servirgli di cibo.
24 Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.
Se scampa alle armi di ferro, lo trafigge l’arco di rame.
25 Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.
Si strappa il dardo, esso gli esce dal corpo, la punta sfolgorante gli vien fuori dal fiele, lo assalgono i terrori della morte.
26 Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.
Buio profondo è riservato a’ suoi tesori; lo consumerà un fuoco non attizzato dall’uomo, che divorerà quel che resta nella sua tenda.
27 Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.
Il cielo rivelerà la sua iniquità, e la terra insorgerà contro di lui.
28 Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.
Le rendite della sua casa se n’andranno, portate via nel giorno dell’ira di Dio.
29 To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.
Tale la parte che Dio riserba all’empio, tale il retaggio che Dio gli destina”.

< Jov 20 >