Jov 20
1 A Sofar Namaæanin odgovori i reèe:
Forsothe Sophar Naamathites answeride, and seide,
2 Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim.
Therfor my thouytis dyuerse comen oon aftir anothir; and the mynde is rauyischid in to dyuerse thingis.
3 Èuo sam ukor koji me sramoti, ali æe duh iz razuma mojega odgovoriti za me.
Y schal here the techyng, bi which thou repreuest me; and the spirit of myn vndurstondyng schal answere me.
4 Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, otkako je postavljen èovjek na zemlji,
Y woot this fro the bigynnyng, sithen man was set on erthe,
5 Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za èas?
that the preisyng of wickid men is schort, and the ioie of an ypocrite is at the licnesse of a poynt.
6 Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka,
Thouy his pride `stieth in to heuene, and his heed touchith the cloudis,
7 Nestaæe ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reæi æe: kuda se djede?
he schal be lost in the ende, as a dunghil; and, thei that sien hym, schulen seie, Where is he?
8 Kao san odletjeæe, i neæe se naæi, i išèeznuæe kao noæna utvara.
As a dreem fleynge awei he schal not be foundun; he schal passe as `a nyytis siyt.
9 Oko koje ga je gledalo neæe više, niti æe ga više vidjeti mjesto njegovo.
The iye that siy hym schal not se; and his place schal no more biholde him.
10 Sinovi njegovi umiljavaæe se siromasima i ruke æe njegove vraæati što je oteo.
Hise sones schulen be `al to-brokun with nedynesse; and hise hondis schulen yelde to hym his sorewe.
11 Kosti æe njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni æe ležati s njim u prahu.
Hise boonys schulen be fillid with the vices of his yong wexynge age; and schulen slepe with hym in dust.
12 Ako mu je i slatka u ustima zloæa i krije je pod jezikom svojim,
For whanne yuel was swete in his mouth, he hidde it vndur his tunge.
13 Èuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom,
He schal spare it, and schal not forsake it; and schal hide in his throte.
14 Ipak æe se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaæe u njemu jed aspidin.
His breed in his wombe schal be turned in to galle of snakis withynne.
15 Blago što je proždro izbljuvaæe, iz trbuha njegova istjeraæe ga Bog.
He schal spue out the richessis, whiche he deuouride; and God schal drawe tho ritchessis out of his wombe.
16 Jed æe aspidin sisati, ubiæe ga jezik gujinji.
He schal souke the heed of snakis; and the tunge of an addre schal sle hym.
17 Neæe vidjeti potoka ni rijeka kojima teèe med i maslo.
Se he not the stremys of the flood of the stronde, of hony, and of botere.
18 Vratiæe muku, a neæe je pojesti; prema blagu biæe promjena, i neæe se radovati.
He schal suffre peyne for alle thingis whiche he hath do, netheles he schal not be wastid; aftir the multitude of his fyndyngis, so and `he schal suffre.
19 Jer je tlaèio i ostavljao uboge, kuæe je otimao i nije zidao.
For he brake, and made nakid the hows of a pore man; he rauyschide, and bildide it not.
20 Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neæe saèuvati.
And his wombe was not fillid; and whanne he hath that, that he couetide, he may not holde in possessioun.
21 Ništa mu neæe ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati.
`No thing lefte of his mete; and therfor no thing schal dwelle of his goodis.
22 Kad se ispuni izobilje njegovo, tada æe biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariæe na nj.
Whanne he is fillid, he schal be maad streit; he schal `be hoot, and alle sorewe schal falle in on hym.
23 Kad bi napunio trbuh svoj, poslaæe na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiæe je kao dažd na njega i na jelo njegovo.
`Y wolde, that his wombe be fillid, that he sende out in to hym the ire of his strong veniaunce, and reyne his batel on hym.
24 Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliæe ga luk mjedeni.
He schal fle yrun armuris, and he schal falle in to a brasun boowe.
25 Strijela puštena proæi æe kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožðe izaæi æe iz žuèi njegove; kad poðe, obuzeæe ga strahote.
Led out, and goynge out `of his schethe, and schynynge, `ether smytinge with leit, `in to his bittirnesse; orrible fendis schulen go, and schulen come on hym.
26 Sve æe tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeæe ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo æe mu biti.
Alle derknessis ben hid in hise priuytees; fier, which is not teendid, schal deuoure hym; he schal be turmentid left in his tabernacle.
27 Otkriæe nebesa bezakonje njegovo, i zemlja æe ustati na nj.
Heuenes schulen schewe his wickidnesse; and erthe schal rise togidere ayens hym.
28 Otiæi æe ljetina doma njegova, rastoèiæe se u dan gnjeva njegova.
The seed of his hows schal be opyn; it schal be drawun doun in the dai of the strong veniaunce of the Lord.
29 To je dio od Boga èovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.
This is the part of a wickid man, `which part is youun of God, and the eritage of hise wordis of the Lord.
