Jov 19
1 A Jov odgovori i reèe:
Respondens autem Iob, dixit:
2 Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima?
Usquequo affligitis animam meam, et atteritis me sermonibus?
3 Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me?
En, decies confunditis me, et non erubescitis opprimentes me.
4 Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene.
Nempe, et si ignoravi, mecum erit ignorantia mea.
5 Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom,
At vos contra me erigimini, et arguitis me opprobriis meis.
6 Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene.
Saltem nunc intelligite quia Deus non aequo iudicio afflixerit me, et flagellis suis me cinxerit.
7 Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda.
Ecce clamabo vim patiens, et nemo audiet: vociferabor, et non est qui iudicet.
8 Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak.
Semitam meam circumsepsit, et transire non possum, et in calle meo tenebras posuit.
9 Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje.
Spoliavit me gloria mea, et abstulit coronam de capite meo.
10 Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje.
Destruxit me undique, et pereo, et quasi evulsae arbori abstulit spem meam.
11 Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje.
Iratus est contra me furor eius, et sic me habuit quasi hostem suum.
12 Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega.
Simul venerunt latrones eius, et fecerunt sibi viam per me, et obsederunt in gyro tabernaculum meum.
13 Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene.
Fratres meos longe fecit a me, et noti mei quasi alieni recesserunt a me.
14 Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me.
Dereliquerunt me propinqui mei: et qui me noverant, obliti sunt mei.
15 Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem.
Inquilini domus meae, et ancillae meae sicut alienum habuerunt me, et quasi peregrinus fui in oculis eorum.
16 Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim.
Servum meum vocavi, et non respondit, ore proprio deprecabar illum.
17 Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje.
Halitum meum exhorruit uxor mea, et orabam filios uteri mei.
18 Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me.
Stulti quoque despiciebant me, et cum ab eis recessissem, detrahebant mihi.
19 Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici.
Abominati sunt me quondam consiliarii mei: et quem maxime diligebam, aversatus est me.
20 Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.
Pelli meae, consumptis carnibus, adhaesit os meum, et derelicta sunt tantummodo labia circa dentes meos.
21 Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene.
Miseremini mei, miseremini mei, saltem vos amici mei, quia manus Domini tetigit me.
22 Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite?
Quare persequimini me sicut Deus, et carnibus meis saturamini?
23 O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu!
Quis mihi tribuat ut scribantur sermones mei? quis mihi det ut exarentur in libro
24 Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale!
stylo ferreo, et plumbi lamina, vel celte sculpantur in silice?
25 Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom.
Scio enim quod Redemptor meus vivit, et in novissimo die de terra surrecturus sum:
26 I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga.
Et rursum circumdabor pelle mea, et in carne mea videbo Deum Salvatorem meum.
27 Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni.
Quem visurus sum ego ipse, et oculi mei conspecturi sunt, et non alius: reposita est haec spes mea in sinu meo.
28 Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni.
Quare ergo nunc dicitis: Persequamur eum, et radicem verbi inveniamus contra eum?
29 Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud.
Fugite ergo a facie gladii, quoniam ultor iniquitatum gladius est: et scitote esse iudicium.
