Jov 18
1 A Vildad Sušanin odgovori i reèe:
Respondens autem Baldad Suhites, dixit:
2 Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti.
Usque ad quem finem verba jactabitis? intelligite prius, et sic loquamur.
3 Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima?
Quare reputati sumus ut jumenta, et sorduimus coram vobis?
4 Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta?
Qui perdis animam tuam in furore tuo, numquid propter te derelinquetur terra, et transferentur rupes de loco suo?
5 Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati.
Nonne lux impii extinguetur, nec splendebit flamma ignis ejus?
6 Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu.
Lux obtenebrescet in tabernaculo illius, et lucerna quæ super eum est extinguetur.
7 Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera.
Arctabuntur gressus virtutis ejus, et præcipitabit eum consilium suum.
8 Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu;
Immisit enim in rete pedes suos, et in maculis ejus ambulat.
9 Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež.
Tenebitur planta illius laqueo, et exardescet contra eum sitis.
10 Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi.
Abscondita est in terra pedica ejus, et decipula illius super semitam.
11 Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce.
Undique terrebunt eum formidines, et involvent pedes ejus.
12 Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj.
Attenuetur fame robur ejus, et inedia invadat costas illius.
13 Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti.
Devoret pulchritudinem cutis ejus; consumat brachia illius primogenita mors.
14 Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom.
Avellatur de tabernaculo suo fiducia ejus, et calcet super eum, quasi rex, interitus.
15 Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov.
Habitent in tabernaculo illius socii ejus qui non est; aspergatur in tabernaculo ejus sulphur.
16 Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove.
Deorsum radices ejus siccentur: sursum autem atteratur messis ejus.
17 Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama.
Memoria illius pereat de terra, et non celebretur nomen ejus in plateis.
18 Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta.
Expellet eum de luce in tenebras, et de orbe transferet eum.
19 Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem.
Non erit semen ejus, neque progenies in populo suo, nec ullæ reliquiæ in regionibus ejus.
20 Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah.
In die ejus stupebunt novissimi, et primos invadet horror.
21 Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.
Hæc sunt ergo tabernacula iniqui, et iste locus ejus qui ignorat Deum.
