Jov 16

1 A Jov odgovori i reèe:

Le hoe ty natoi’ Iobe:

2 Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci.

Fa maro ty entañe tsinanoko hoe Izay, songa mpañohò mahamonjetse.

3 Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš?

Tsy higadom-bao o reha-kafoakeo? ke inoñe ty manigik’azo hanoiñe?

4 I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas,

Mete ho nivolambolañe manahake anahareo iraho, naho nifandimbe toetse o tron-tikañeo, mete ho nanoitoim-bolañe ama’ areo, vaho nikofikofihako loha.

5 Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.

Ho nampahaozare’ ty vavako nahareo, vaho nampanintsiña’ ty fihetsen-tsoñiko.

6 Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene?

Fe ndra te mivolan-draho, tsy mikepake ty hasotriako, hahamaivañ’ ahy hao te mifoneñe.

7 A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj.

Fe nimokore’e iraho henaneo, fa nahabangý o mpiamako iabio irehe,

8 Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi.

Nampiforejeje ahiko irehe, valolombelo amako izay; Mionjoñe amako ato ty faifoifoko, ie oniñe an-tareheko.

9 Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me.

Nirimita’ ty haviñera’e, mitan-kabò amako, nialia’e vazañe; nabohiri’ i Rafelahikoy amako o fihaino’eo.

10 Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me.

Nampibolobea-palie amako, tinakapi’ iareo amañ’inje ty fifiko, le nihimpok’ amako.

11 Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me.

Toe nasesen’Añahare amo raty tserekeo iraho, mbore navokovoko’e am-pità’ o tsy vokatseo.

12 Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu.

Nierañeran-draho, fe nampivaletrahe’e. Ginore’e am-bozoko vaho hinotohoto’e, mbore najado’e ho fanolarañe.

13 Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju.

Miarikoboñe ahy o mpitàm-pale’eo, tseratserahe’e, abenta’e tsy aman-tretre o tsapa-voakoo, vaho adoandoa’e an-tane eo o aferokoo.

14 Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak.

Boroboñake atovom-boroboñake ty niboroboñaha’e ahy; hoe fanalohaly t’ie mañoridañe.

15 Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.

Nitrebehako gony ty holiko, vaho napoko an-deboke ao ty tsifako.

16 Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen;

Nampandofiry ty tareheko o tañikoo, an-koli-masoko eo ty talinjon-kavilasy;

17 Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista.

ndra te tsy aman-tsenge hery o tañakoo, mbore malio o halalikoo.

18 Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu.

O ry tane; ko lembefa’o ty lioko, le ko mea’o fitofàñe o toreokoo.

19 I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini.

Ie amy zao hehe te an-dikerañe ao i valolombelokoy, ambone ao i Mpañalañalakoy.

20 Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu.

Mikizak’ahy o rañekoo, i Andrianañahare ty fitsopaha’ o masokoo.

21 O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim!

Ehe t’ie nimpañalañalañe añivo’ ondatio naho i Andrianañahare, manahake ty ana’ondaty aman-drañe’e.

22 Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti.

Aa ie añe ty taoñe tsy ampeampe, le hionjomb’an-dalañe tsy impolian-draho.