< Jov 16 >
Allora Giobbe rispose e disse:
2 Slušao sam mnogo takih stvari; svi ste dosadni tješioci.
“Di cose come codeste, ne ho udite tante! Siete tutti dei consolatori molesti!
3 Hoæe li biti kraj praznijem rijeèima? ili šta te tjera da tako odgovaraš?
Non ci sarà egli una fine alle parole vane? Che cosa ti provoca a rispondere?
4 I ja bih mogao govoriti kao vi, da ste na mom mjestu, gomilati na vas rijeèi i mahati glavom na vas,
Anch’io potrei parlare come voi, se voi foste al posto mio; potrei mettere assieme delle parole contro a voi e su di voi scrollare il capo;
5 Mogao bih vas hrabriti ustima svojim, i micanje usana mojih olakšalo bi bol vaš.
potrei farvi coraggio con la bocca; e il conforto delle mie labbra vi calmerebbe.
6 Ako govorim, neæe odahnuti bol moj; ako li prestanem, hoæe li otiæi od mene?
Se parlo, il mio dolore non ne sarà lenito; e se cesso di parlare, che sollievo ne avrò?
7 A sada me je umorio; opustošio si sav zbor moj.
Ora, purtroppo, Dio m’ha ridotto senza forze, ha desolato tutta la mia casa;
8 Navukao si na me mrštine za svjedoèanstvo; i moja mrša podiže se na me, i svjedoèi mi u oèi.
m’ha coperto di grinze e questo testimonia contro a me, la mia magrezza si leva ad accusarmi in faccia.
9 Gnjev njegov rastrže me, nenavidi me, škrguæe zubima na me, postavši mi neprijatelj sijeva oèima svojima na me.
La sua ira mi lacera, mi perseguita, digrigna i denti contro di me. Il mio nemico aguzza gli occhi su di me.
10 Razvaljuju na me usta svoja, sramotno me biju po obrazima, skupljaju se na me.
Apron larga contro a me la bocca, mi percuoton per obbrobrio le guance, si metton tutt’insieme a darmi addosso.
11 Predao me je Bog nepravedniku, i u ruke bezbožnicima bacio me.
Iddio mi dà in balìa degli empi, mi getta in mano dei malvagi.
12 Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me i metnu me sebi za biljegu.
Vivevo in pace, ed egli m’ha scosso con violenza, m’ha preso per la nuca, m’ha frantumato, m’ha posto per suo bersaglio.
13 Opkoliše me njegovi strijelci, cijepa mi bubrege nemilice, prosipa na zemlju žuè moju.
I suoi arcieri mi circondano, egli mi trafigge i reni senza pietà, sparge a terra il mio fiele.
14 Zadaje mi rane na rane, i udara na me kao junak.
Apre sopra di me breccia su breccia, mi corre addosso come un guerriero.
15 Sašio sam kostrijet po koži svojoj, i uvaljao sam u prah slavu svoju.
Mi son cucito un cilicio sulla pelle, ho prostrato la mia fronte nella polvere.
16 Lice je moje podbulo od plaèa, na vjeðama je mojim smrtni sjen;
Il mio viso è rosso di pianto, e sulle mie palpebre si stende l’ombra di morte.
17 Premda nema nepravde u rukama mojim, i molitva je moja èista.
Eppure, le mie mani non commisero mai violenza, e la mia preghiera fu sempre pura.
18 Zemljo, ne krij krvi što sam prolio, i neka nema mjesta vikanju mojemu.
O terra, non coprire il mio sangue, e non vi sia luogo ove si fermi il mio grido!
19 I sada eto na nebu je svjedok moj, svjedok je moj na visini.
Già fin d’ora, ecco, il mio Testimonio è in cielo, il mio Garante è nei luoghi altissimi.
20 Prijatelji se moji podruguju mnom; oko moje roni suze Bogu.
Gli amici mi deridono, ma a Dio si volgon piangenti gli occhi miei;
21 O da bi se èovjek mogao pravdati s Bogom, kao sin èovjeèiji s prijateljem svojim!
sostenga egli le ragioni dell’uomo presso Dio, le ragioni del figliuol d’uomo contro i suoi compagni!
22 Jer godine izbrojene navršuju se, i polazim putem odakle se neæu vratiti.
Poiché, pochi anni ancora, e me ne andrò per una via senza ritorno.