Jov 15

1 A Elifas Temanac odgovori i reèe:

2 Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem,

3 Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što?

4 A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.

5 Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.

6 Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te.

7 Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan?

8 Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost?

9 Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?

10 I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega.

11 Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?

12 Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje,

13 Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi?

14 Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav?

15 Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem;

16 Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu?

17 Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio,

18 Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,

19 Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju.

20 Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.

21 Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.

22 Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè.

23 Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.

24 Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.

25 Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro.

26 Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.

27 Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.

28 I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja.

29 Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo.

30 Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh.

31 Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata.

32 Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti.

33 Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati.

34 Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.

35 Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.