< Jov 15 >

1 A Elifas Temanac odgovori i reèe:
Allora Elifaz di Teman rispose e disse:
2 Hoæe li mudar èovjek kazivati prazne misli i puniti trbuh svoj vjetrom istoènijem,
“Il savio risponde egli con vana scienza? si gonfia egli il petto di vento?
3 Prepiruæi se govorom koji ne pomaže i rijeèima koje nijesu ni na što?
Si difende egli con ciarle inutili e con parole che non giovan nulla?
4 A ti uništavaš strah Božji i ukidaš molitve k Bogu.
Tu, poi, distruggi il timor di Dio, menomi il rispetto religioso che gli è dovuto.
5 Jer bezakonje tvoje pokazuju usta tvoja, ako i jesi izabrao jezik lukav.
La tua iniquità ti detta le parole, e adoperi il linguaggio degli astuti.
6 Osuðuju te usta tvoja, a ne ja; i usne tvoje svjedoèe na te.
Non io, la tua bocca stessa ti condanna; le tue labbra stesse depongono contro a te.
7 Jesi li se ti prvi èovjek rodio? ili si prije humova sazdan?
Sei tu il primo uomo che nacque? Fosti tu formato prima de’ monti?
8 Jesi li tajnu Božiju èuo i pokupio u sebe mudrost?
Hai tu sentito quel che s’è detto nel Consiglio di Dio? Hai tu fatto incetta della sapienza per te solo?
9 Šta ti znaš što mi ne bismo znali? šta ti razumiješ što ne bi bilo u nas?
Che sai tu che noi non sappiamo? Che conoscenza hai tu che non sia pur nostra?
10 I sijedijeh i starijeh ljudi ima meðu nama, starijih od oca tvojega.
Ci son fra noi degli uomini canuti ed anche de’ vecchi più attempati di tuo padre.
11 Male li su ti utjehe Božije? ili imaš što sakriveno u sebi?
Fai tu sì poco caso delle consolazioni di Dio e delle dolci parole che t’abbiam rivolte?
12 Što te je zanijelo srce tvoje? i što sijevaju oèi tvoje,
Dove ti trascina il cuore, e che voglion dire codeste torve occhiate?
13 Te obraæaš protiv Boga duh svoj i puštaš iz usta svojih take rijeèi?
Come! tu volgi la tua collera contro Dio, e ti lasci uscir di bocca tali parole?
14 Šta je èovjek, da bi bio èist, i roðeni od žene, da bi bio prav?
Che è mai l’uomo per esser puro, il nato di donna per esser giusto?
15 Gle, ne vjeruje svecima svojim, i nebesa nijesu èista pred oèima njegovijem;
Ecco, Iddio non si fida nemmeno de’ suoi santi, i cieli non son puri agli occhi suoi;
16 Akamoli gadni i smrdljivi èovjek, koji pije nepravdu kao vodu?
quanto meno quest’essere abominevole e corrotto, l’uomo, che tracanna l’iniquità come l’acqua!
17 Ja æu ti kazati, poslušaj me, i pripovjediæu ti što sam vidio,
Io voglio ammaestrarti; porgimi ascolto, e ti racconterò quello che ho visto,
18 Što mudarci kazaše i ne zatajiše, što primiše od otaca svojih,
quello che i Savi hanno riferito senza nulla celare di quel che sapean dai padri,
19 Kojima samijem dana bi zemlja, i tuðin ne proðe kroz nju.
ai quali soli è stato dato il paese; e in mezzo ai quali non è passato lo straniero.
20 Bezbožnik se muèi svega vijeka svojega, i nasilniku je malo godina ostavljeno.
L’empio è tormentato tutti i suoi giorni, e pochi son gli anni riservati al prepotente.
21 Strah mu zuji u ušima, u mirno doba napada pustošnik na nj.
Sempre ha negli orecchi rumori spaventosi, e in piena pace gli piomba addosso il distruttore.
22 Ne vjeruje da æe se vratiti iz tame, otsvuda priviða maè.
Non ha speranza d’uscir dalle tenebre, e si sente destinato alla spada.
23 Tumara za hljebom govoreæi: gdje je? Zna da je za nj spremljen dan tamni.
Va errando in cerca di pane; dove trovarne? ei sa che a lui dappresso è pronto il giorno tenebroso.
24 Tuga i nevolja straše ga, i navaljuju na nj kao car gotov na boj.
La distretta e l’angoscia lo riempion di paura, l’assalgono a guisa di re pronto alla pugna,
25 Jer je zamahnuo na Boga rukom svojom, i svemoguæemu se opro.
perché ha steso la mano contro Dio, ha sfidato l’Onnipotente,
26 Trèi ispravljena vrata na nj s mnogim visokim štitovima svojim.
gli s’è slanciato audacemente contro, sotto il folto de’ suoi scudi convessi.
27 Jer je pokrio lice svoje pretilinom, i navaljao salo na bokove svoje.
Avea la faccia coperta di grasso, i fianchi carichi di pinguedine;
28 I sjedio je u gradovima raskopanijem i u kuæama pustijem, obraæenijem u gomilu kamenja.
s’era stabilito in città distrutte, in case disabitate, destinate a diventar mucchi di sassi.
29 Neæe se obratiti niti æe ostati blago njegovo, i neæe se raširiti po zemlji dobro njegovo.
Ei non s’arricchirà, la sua fortuna non sarà stabile; né le sue possessioni si stenderanno sulla terra.
30 Neæe izaæi iz mraka, ogranke njegove osušiæe plamen, odnijeæe ga duh usta njegovijeh.
Non potrà liberarsi dalle tenebre, il vento infocato farà seccare i suoi rampolli, e sarà portato via dal soffio della bocca di Dio.
31 Neka se ne uzda u taštinu prevareni, jer æe mu taština biti plata.
Non confidi nella vanità; è un’illusione; poiché avrà la vanità per ricompensa.
32 Prije svojega vremena svršiæe se, i grana njegova neæe zelenjeti.
La sua fine verrà prima del tempo, e i suoi rami non rinverdiranno più.
33 Otkinuæe se kao s loze nezreo grozd njegov i pupci æe se njegovi kao s masline pobacati.
Sarà come vigna da cui si strappi l’uva ancor acerba, come l’ulivo da cui si scuota il fiore;
34 Jer æe opustjeti zbor licemjerski, i oganj æe spaliti šatore onijeh koji primaju poklone.
poiché sterile è la famiglia del profano, e il fuoco divora le tende ov’entrano presenti.
35 Zaèinju nevolju i raðaju muku, i trbuh njihov sastavlja prijevaru.
L’empio concepisce malizia, e partorisce rovina; ei si prepara in seno il disinganno”.

< Jov 15 >