Jov 14

1 Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira.

Homo natus de muliere, brevi vivens tempore, repletur multis miseriis.

2 Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.

Qui quasi flos egreditur et conteritur, et fugit velut umbra, et numquam in eodem statu permanet.

3 I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!

Et dignum ducis super huiuscemodi aperire oculos tuos, et adducere eum tecum in iudicium?

4 Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko.

Quis potest facere mundum de immundo conceptum semine? nonne tu qui solus es?

5 Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi.

Breves dies hominis sunt: numerus mensium eius apud te est: constituisti terminos eius, qui praeteriri non poterunt.

6 Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj.

Recede paululum ab eo, ut quiescat, donec optata veniat, sicut mercenarii, dies eius.

7 Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka;

Lignum habet spem: si praecisum fuerit, rursum virescit, et rami eius pullulant.

8 Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,

Si senuerit in terra radix eius, et in pulvere emortuus fuerit truncus illius,

9 Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.

Ad odorem aquae germinabit, et faciet comam quasi cum primum plantatum est:

10 A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je?

Homo vero cum mortuus fuerit, et nudatus atque consumptus, ubi quaeso est?

11 Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne,

Quomodo si recedant aquae de mari, et fluvius vacuefactus arescat:

12 Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega.

Sic homo cum dormierit, non resurget, donec atteratur caelum, non evigilabit, nec consurget de somno suo.

13 O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! (Sheol h7585)

Quis mihi hoc tribuat, ut in inferno protegas me, et abscondas me, donec pertranseat furor tuus, et constituas mihi tempus, in quo recorderis mei? (Sheol h7585)

14 Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena.

Putasne mortuus homo rursum vivat? cunctis diebus, quibus nunc milito, expecto donec veniat immutatio mea.

15 Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš.

Vocabis me, et ego respondebo tibi: operi manuum tuarum porriges dexteram.

16 A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.

Tu quidem gressus meos dinumerasti, sed parce peccatis meis.

17 Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.

Signasti quasi in sacculo delicta mea, sed curasti iniquitatem meam.

18 Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,

Mons cadens defluit, et saxum transfertur de loco suo.

19 I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa.

Lapides excavant aquae, et alluvione paulatim terra consumitur: et hominem ergo similiter perdes.

20 Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.

Roborasti eum paululum ut in perpetuum transiret: immutabis faciem eius, et emittes eum.

21 Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.

Sive nobiles fuerint filii eius, sive ignobiles, non intelliget.

22 Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.

Attamen caro eius dum vivet dolebit, et anima illius super semetipso lugebit.