Jov 14
1 Èovjek roðen od žene kratka je vijeka i pun nemira.
Huta kah a sak hlang he a khohnin toi tih khoponah khaw hah.
2 Kao cvijet nièe, i otsijeca se, i bježi kao sjen, i ne ostaje.
Rhaipai bangla phuelh tih a oh uh. Khokhawn bangla yong tih pai voel pawh.
3 I na takoga otvoraš oko svoje, i mene vodiš na sud sa sobom!
Te soah ngawn tah na mik tueng tih kai he na taengkah laitloeknah dongla na khuen.
4 Ko æe èisto izvaditi iz neèista? Niko.
Rhalawt lamloh a cuem la aka khueh te unim? Pakhat pataeng om pawh.
5 Izmjereni su dani njegovi, broj mjeseca njegovijeh u tebe je; postavio si mu meðu, preko koje ne može prijeæi.
A khohnin neh a hla taenah khaw namah taengah hangdang. A oltlueh te a oltlueh bangla na saii tih poe thai pawh.
6 Odvrati se od njega da poèine dokle ne navrši kao nadnièar dan svoj.
Anih lamloh vawl mangthong lamtah amah hnin at kutloh bangla a ngaingaih hil toeng saeh.
7 Jer za drvo ima nadanja, ako se posijeèe, da æe se još omladiti i da neæe biti bez izdanaka;
Thing ham tah a vung akhaw ngaiuepnah om pueng. Te dongah koep mikhing vetih a dawn khaw ngoeng mahpawh.
8 Ako i ostari u zemlji korijen njegov i u prahu izumre panj njegov,
Diklai khuiah a yung patong mai tih laipi khuiah a ngo duek cakhaw,
9 Èim osjeti vodu, opet napupi i pusti grane kao prisad.
tui bo ah duei vetih thinghloe bangla a pae cawn ni.
10 A èovjek umire iznemogao; i kad izdahne èovjek, gdje je?
Tedae hlang tah duek tih rhaa uh coeng. Hlang he a pal phoeiah tah melam a om.
11 Kao kad voda oteèe iz jezera i rijeka opadne i usahne,
Tuitunli lamkah tui khaw khawk dae tuiva loh a khah vaengah tah kak.
12 Tako èovjek kad legne, ne ustaje više; dokle je nebesa neæe se probuditi niti æe se prenuti oda sna svojega.
Hlang khaw yalh tih thoo voel pawh. Vaan a om pawt due khaw haenghang pawh. Amih te ih kung lamloh haenghang uh mahpawh.
13 O da me hoæeš u grobu sakriti i skloniti me dokle ne utoli gnjev tvoj, i da mi daš rok kad æeš me se opomenuti! (Sheol h7585)
Unim saelkhui ah a paek lah ve? Kai he nan khoem lah vetih na thintoek a mael duela kai nan thuh lah mako. Kai hamla oltlueh na khueh vetih kai nan poek mako. (Sheol h7585)
14 Kad umre èovjek, hoæe li oživjeti? Sve dane vremena koje mi je odreðeno èekaæu dokle mi doðe promjena.
Hlang he duek koinih hing venim? Kamah kah caempuei hnin boeih he ka thovaelnah a pawk hil ka lamtawn bitni.
15 Zazvaæeš, i ja æu ti se odazvati; djelo ruku svojih poželjeæeš.
Nan khue vaengah kai loh nang te ka doo bitni. Na kut dongkah bibi dongah na moo bitni.
16 A sada brojiš korake moje, i ništa ne ostavljaš za grijeh moj.
Ka khokan he na tae pawn vetih ka tholhnah khaw na dawn mahpawh.
17 Zapeèaæeni su u tobocu moji prijestupi, i zavezuješ bezakonja moja.
Ka boekoek hnocun khuiah catui a hnah thil tih kai kathaesainah na dah thil bitni.
18 Zaista, kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta svojega,
Tedae Tlang khaw cungku tih moelh. Lungpang pataeng a hmuen lamloh thoeih.
19 I kao što voda spira kamenje i povodanj odnosi prah zemaljski, tako nadanje èovjeèije obraæaš u ništa.
Lungto khaw tui loh a hoh tih a kongnawt loh diklai laipi a yo. Te dongah hlanghing kah ngaiuepnah na pal sak.
20 Nadvlaðuješ ga jednako, te odlazi, mijenjaš mu lice i otpuštaš ga.
Anih te a yoeyah la na khulae tih a hmai a tal la a van daengah anih te na tueih.
21 Ako sinovi njegovi budu u èasti, on ne zna; ako li u sramoti, on se ne brine.
A ca rhoek a thangpom uh dae a ming moenih. Muei uh cakhaw amih a yakming moenih.
22 Samo tijelo njegovo dok je živ boluje, i duša njegova u njemu tuži.
Tedae a pumsa tah a taengah tih thak a khoeih tih a hinglu khaw amah hamla nguekcoi,” a ti.
