Jov 10
1 Dodijao je duši mojoj život moj; pustiæu od sebe tužnjavu svoju, govoriæu u jadu duše svoje.
“Abrabɔ afono me; enti mɛka mʼasɛm a meremfa hwee nsie na mɛkasa afi me kra yawdi mu.
2 Reæi æu Bogu: nemoj me osuditi; kaži mi zašto se preš sa mnom.
Mɛka akyerɛ Onyankopɔn se: Mmu me kumfɔ, na mmom kyerɛ kwaadu a wobɔ me.
3 Je li ti milo da èiniš silu, da odbacuješ djelo ruku svojih i savjet bezbožnièki obasjavaš?
Ɛyɛ wo fɛ sɛ wohyɛ me so, de po wo nsa ano adwuma, na woserew hwɛ amumɔyɛfo nhyehyɛe?
4 Jesu li u tebe oèi tjelesne? vidiš li kao što vidi èovjek?
Wowɔ ɔhonam mu ani ana? Wuhu ade te sɛ ɔdesani ana?
5 Jesu li dani tvoji kao dani èovjeèji, i godine tvoje kao vijek ljudski,
Wo nkwanna te sɛ ɔdesani anaa wo mfe te sɛ onipa hoɔdenfo,
6 Te istražuješ moje bezakonje i za grijeh moj razbiraš?
a enti ɛsɛ sɛ wohwehwɛ me mfomso na wopɛɛpɛɛ me bɔne mu?
7 Ti znaš da nijesam kriv, i nema nikoga ko bi izbavio iz tvoje ruke.
Ɛwɔ mu, wunim sɛ minni fɔ, na obiara nso ntumi nnye me mfi wo nsam.
8 Tvoje su me ruke stvorile i naèinile, i ti me otsvuda potireš.
“Wo nsa na ɛnwenee me na ɛbɔɔ me. Afei wobɛdan wo ho asɛe me ana?
9 Opomeni se da si me kao od kala naèinio, i opet æeš me u prah obratiti.
Kae sɛ wonwen me sɛ dɔte. Na wobɛdan me ayɛ me mfutuma bio ana?
10 Nijesi li me kao mlijeko slio i kao sir usirio me?
So woanhwie me sɛ nufusu na woammɔ me toa sɛ srade,
11 Navukao si na me kožu i meso, i kostima i žilama spleo si me.
amfa were ne honam ankata me ho ankeka nnompe ne ntin antoatoa mu ana?
12 Životom i milošæu darivao si me; i staranje tvoje èuvalo je duh moj.
Womaa me nkwa, yii ayamye kyerɛɛ me, na ɔhwɛsie mu wohwɛɛ me honhom so.
13 I sakrio si to u srcu svojem; ali znam da je u tebe.
“Nanso eyi na wode siee wo koma mu, na minim sɛ na eyi wɔ wʼadwene mu.
14 Ako sam zgriješio, opazio si me, i nijesi me oprostio bezakonja mojega.
Sɛ meyɛɛ bɔne a anka wobɛhwɛ me na wobɛma me so asotwe.
15 Ako sam skrivio, teško meni! ako li sam prav, ne mogu podignuti glave, pun sramote i videæi muku svoju.
Na sɛ midi fɔ a, nnome nka me! Na sɛ mpo midi bem a, merentumi mma me ti so, efisɛ aniwu ahyɛ me ma na mʼamanehunu amene me.
16 I ako se podigne, goniš me kao lav, i opet èiniš èudesa na meni.
Na sɛ mema me ti so a, wodɛɛdɛɛ me sɛ gyata, na bio woda wʼanwonwatumi no adi tia me.
17 Ponavljaš svjedoèanstva svoja protiv mene, i umnožavaš gnjev svoj na me; vojske jedna za drugom izlaze na me.
Wode nnansefo foforo betia me na woma wʼabufuw ano yɛ den wɔ me so; wʼasraafo tu ba me so bere biara.
18 Zašto si me izvadio iz utrobe? o da umrijeh! da me ni oko ne vidje!
“Adɛn nti na woma wɔwoo me? Ɛkaa me nko a anka miwui ansa na ani bi rehu me.
19 Bio bih kao da nigda nijesam bio; iz utrobe u grob bio bih odnesen.
Sɛ anka mamma nkwa yi mu, anaasɛ wɔsoaa me fi awotwaa mu de me kɔɔ ɔda mu tee!
20 Nije li malo dana mojih? prestani dakle i okani me se da se malo oporavim,
So ɛnkaa kakraa bi na me nna kakraa no to ntwaa ana? Gyaa me na minya anigye bere tiaa bi
21 Prije nego otidem odakle se neæu vratiti, u zemlju tamnu i u sjen smrtni,
ansa na makɔ koransan kusuuyɛ ne sunsuma kabii asase so,
22 U zemlju tamnu kao mrak i u sjen smrtni, gdje nema promjene i gdje je vidjelo kao tama.
asase a ɛyɛ anadwo sum kabii, sum kabii ne sakasaka, baabi a ɛhɔ hann mpo te sɛ sum.”
