Jeremija 45

1 Rijeè koju reèe Jeremija prorok Varuhu sinu Nirijinu, kad pisaše ove rijeèi u knjigu iz usta Jeremijinijeh, èetvrte godine Joakima sina Josijina, govoreæi:

Ko e lea naʻe lea ʻaki ʻe Selemaia, ko e palōfita, kia Paluki ko e foha ʻo Nelia, ʻi he hili ʻene tohi ʻi ha tohi ʻae ngaahi lea ni mei he ngutu ʻo Selemaia, ʻi hono fā ʻoe taʻu ʻo Sihoiakimi ko e foha ʻo Siosaia, ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē.

2 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev za tebe, Varuše:

“ʻE Paluki, ʻoku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, kiate koe;

3 Rekao si: teško meni! jer Gospod dodade mi žalost na tugu; iznemogoh uzdišuæi, i mira ne nalazim.

‘Naʻa ke pehē, “Ko eni ʻoku ou malaʻia! He kuo fakahoko ʻe Sihova ʻae mamahi ki heʻeku mamahi; naʻaku pongia ʻi heʻeku toʻe, pea ʻoku ʻikai te u ʻilo ha fiemālie.”’

4 Reci mu ovo: ovako veli Gospod: evo, što sam sagradio ja razgraðujem, i što sam posadio iskorenjavam po svoj toj zemlji.

“Pea te ke lea pehē kiate ia, ʻoku folofola pehē ʻa Sihova; ‘Vakai, ko ia kuo u langa te u fesiʻi hifo, pea ko ia kuo u tō te u taʻaki hake, ʻio, ʻae fonua ni kotoa pē.

5 A ti li æeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži; jer evo, ja æu pustiti zlo na svako tijelo, govori Gospod; ali æu tebi dati dušu tvoju mjesto plijena u svijem mjestima, kuda otideš.

Pea ʻoku ke kumi ʻae ngaahi meʻa lahi maʻau? ʻOua naʻa kumi ki ai:’ he ʻoku pehē mai ʻe Sihova, ‘Vakai, te u ʻomi ʻae kovi ki he kakano kotoa pē: ka te u foaki hoʻo moʻui kiate koe ʻo hangē ko e koloa kuo vetea, ʻi he potu kotoa pē te ke ʻalu ki ai.’”