Jeremija 43
1 A kad izgovori Jeremija svemu narodu sve rijeèi Gospoda Boga njihova, koje mu Gospod Bog njihov zapovjedi za njih, sve te rijeèi,
Pakai a-Pathen uvin amaho ding’a ahinsei thuho jouse chu, Jeremiah in mipite heng’a abonchan aseipeh tai.
2 Tada Azarija sin Osajin i Joanan sin Karijin i svi oni ljudi oholi rekoše Jeremiji govoreæi: nije istina što govoriš; nije te poslao Gospod Bog naš da nam kažeš: ne idite u Misir da se ondje stanite.
Hichun Hoshaiah chapa Azariah leh Kareah chapa Johanan chule mihoitho phabep chu, Jeremiah heng’a ahung un, ajah’a, “Pakai ka-Pathen uvin keiho Egypt gam’a kache diu jahda ponte. Nangman jou nasei ahibouve.
3 Nego Varuh sin Nirijin podgovara te na nas da nas preda u ruke Haldejcima da nas pogube ili da nas presele u Vavilon.
Nangma Neriah chapa Baruch toh nakihoutoh a, keiho hi Babylon te khut’a eikipedoh uva, chule amahon eithauva ahiloule sohchang’a Babylon gam’a eikai mang nadiuva, hitobang thuh naseidoh ahi,” atiuve.
4 I tako Joanan sin Karijin i sve vojvode i sav narod ne poslušaše glasa Gospodnjega da ostanu u zemlji Judinoj.
Hijeh chun, Johanan leh gal lamkai ho chuleh mipite jouse chun, Pakaiyin Judah gamsung’a nachenden diu ahi, tia aseichu angai tapouve.
5 Nego Joanan sin Karijin i sve vojvode uzeše sav ostatak Judin koji se bijaše vratio da živi u zemlji Judinoj iz svijeh naroda u koje bijahu razagnani,
Hichun Johanan leh gal lamkai ho thusah chun, gam chom chom’a ajamcheh nauva kon’a hung kilekit’a, Judah gamsung’a chengding kigo ho chule akidalha amoh chengse chu, apuijun ache tauve.
6 Ljude i žene i djecu i kæeri careve, i sve duše što bijaše ostavio Nevuzardan zapovjednik stražarski s Godolijom sinom Ahikama sina Safanova, i Jeremiju proroka i Varuha sina Nirijina,
Mipi ho lah’a chun, pasal ho, numei ho, chapang ho chule leng chanu te hojong ahiuve. Amaho chu, in-ngah lamkaipa Nebuzaradan in Gedaliah khut’a adalhah ho ahiuve. Alah uva chun, Jeremiah themgaopa leh Baruch jong apuitha tauvin ahi.
7 I otidoše u zemlju Misirsku, jer ne poslušaše glasa Gospodnjega; i doðoše do Tafnesa.
Hitichun, Pakai thusei ngailouvin, mipiho chu Egypt gamsung’a alut un, achepeh uvin Tahpanhes khopi alhung tauve.
8 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji u Tafnesu govoreæi:
Tahpanhes mun’a, Pakaiyin Jeremiah heng’a thu ahinsei kit in, ajah’a,
9 Uzmi u ruke velikoga kamenja, i pokrij ga kalom u peæi za opeke što je na vratima doma Faraonova u Tafnesu da vide Judejci;
“Judahte mitmu tah in, nangman songchang alenthim phabep lanlang, Pharaoh lengpa inpi lutna lampi’a kipha songpheng noiya khun vuijin.
10 I reci im: ovako veli Gospod nad vojskama Bog Izrailjev: evo, ja æu poslati i dovesti Navuhodonosora cara Vavilonskoga slugu svojega, i metnuæu prijesto njegov na ovo kamenje koje sakrih, i razapeæe carski šator svoj na njemu.
Chuteng Judah miho kom’a seiyin: Thaneipen Pakai, Israel Pathen in hitin aseiye; Keiman kasohpa Babylon lengpa Nebuchadnezzar chu hilai mun’a kahin puilut ding ahi. Keiman hiche songchang kiselho chung’a hi, alaltouna kaki dosah’a chule aman hilai mun’a hi aleng ponbuh ason khumding ahi.
11 Jer æe doæi i zatrti zemlju Misirsku; ko bude za smrt otiæi æe na smrt, ko za ropstvo, u ropstvo, ko za maè, pod maè.
Ama hung kon intin, Egypt gamsung asuhgam ding. Chuteng athiding ho thiuvin tin, sohchang dingho sohchang uvintin, chule gal’a thiding ho thisoh diu ahi.
12 I raspaliæu oganj u kuæama bogova Misirskih; i popaliæe ih i odvešæe ih u ropstvo, i ogrnuæe se zemljom Misirskom kao što se pastir ogræe plaštem svojim, i otiæi æe odande s mirom.
Aman Egypt te Pathen chom chom houna in jouse asuhset ding, meiya ahalvam ding, chule asung’a kitung milimdoi ho jouse akipoh mang ding ahi. Aman Egypt gamsung chu, kelngoi chingpan asangkholchol a um hit hi alhentheng bang’a alhentheng sel ding ahi. Ahin ama tahchu, imacha tilouva chemang ding ahi.
13 I izlomiæe stupove u domu sunèanom što je u zemlji Misirskoj, i kuæe bogova Misirskih popaliæe ognjem.
Aman Egypt gamsung’a nisa houna inchu asuhchim ding, chule Egypt Pathen chom chom houna in jouse meiya ahalvam ding ahi.
