< Jeremija 36 >
1 A èetvrte godine Joakima sina Josijina cara Judina doðe ova rijeè Jeremiji od Gospoda govoreæi:
Judah manghai Josiah capa Jehoiakim te a kum li dongah a om vaengah he ol he BOEIPA taeng lamloh Jeremiah taengla ha pawk.
2 Uzmi knjigu i napiši u nju sve rijeèi koje sam ti rekao za Izrailja i Judu i za sve narode, otkada ti poèeh govoriti, od vremena Josijina, do danas;
“Cabu cayol te namah ham lo lamtah Josiah tue vaengkah nang taengah ka thui khohnin lamloh tahae khohnin duela nang taengah Israel kawng, Judah kawng neh namtom boeih kah a kawng ka thui ol boeih te daek thil.
3 Eda bi èuo dom Judin sve zlo koje im mislim uèiniti i vratio se svak sa svoga zloga puta, da bih im oprostio bezakonje i grijeh njihov.
Amih soah saii ham ka moeh yoethae cungkuem te Judah imkhui loh a yaak uh khaming. Te daengah ni hlang he a longpuei thae lamloh mael uh vetih amih kathaesainah neh a tholhnah te khodawk ka ngai eh?,” a ti.
4 Tada Jeremija dozva Varuha sina Nirijina, i napisa Varuh u knjigu iz usta Jeremijinih sve rijeèi Gospodnje koje mu govori.
Te dongah Jeremiah loh Neriah capa Barukh te a khue tih Jeremiah ka dongkah BOEIPA ol boeih neh cabu cayol dongah anih taengah a thui pah te Barukh loh a daek.
5 Potom zapovjedi Jeremija Varuhu govoreæi: meni nije slobodno, te ne mogu otiæi u dom Gospodnji.
Te vaengah Jeremiah loh Barukh te a uen tih, “Kai he n'khaih coeng tih BOEIPA im la ka mop ham ka coeng moenih.
6 Nego idi ti, i proèitaj iz knjige koju si napisao iz mojih usta, rijeèi Gospodnje, narodu u domu Gospodnjem u dan posni, i svijem Judejcima koji doðu iz gradova svojih proèitaj;
Te dongah namah kun lamtah ka ka lamkah BOEIPA ol na daek te cayol dong lamloh yaehnah hnin ah BOEIPA im kah pilnam hna ah hoe pah. A khopuei lamkah aka pawk Judah pum kah a hna ah khaw hoe pah.
7 Ne bi li moleæi se pripali ka Gospodu i vratili se svaki sa svojega puta zloga, jer je velik gnjev i jarost što je Gospod izrekao za taj narod.
Amih kah lungmacil loh BOEIPA mikhmuh ah a hal tih hlang he a longpuei thae lamloh mael uh khaming. BOEIPA loh he pilnam he thintoek neh kosi a phoei thil khungdaeng coeng,” a ti nah.
8 I uèini Varuh sin Nirijin sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija, i proèita iz knjige rijeèi Gospodnje u domu Gospodnjem.
Tonghma Jeremiah loh a uen bangla Neriah capa Barukh loh boeih a saii. Cabu lamkah BOEIPA ol te BOEIPA im ah a hoe.
9 A pete godine Joakima sina Josijina cara Judina mjeseca devetoga oglasiše post pred Gospodom svemu narodu Jerusalimskom i svemu narodu koji doðe iz gradova Judinijeh u Jerusalim.
Judah manghai Josiah capa Jehoiakim te a kum nga a hla ko dongah a om vaengah Jerusalem kah pilnam boeih neh Judah khopuei lamloh Jerusalem la aka pawk pilnam boeih te BOEIPA mikhmuh ah yaehnah khueh ham a hoe uh.
10 I proèita Varuh iz knjige rijeèi Jeremijine u domu Gospodnjem, u klijeti Gemarije sina Safanova pisara, u gornjem trijemu kod novijeh vrata doma Gospodnjega pred svijem narodom.
Te vaengah BOEIPA im thai vongka kah thohka soah vangca kah cadaek Shaphan capa Gemariah imkhan om. Te lamloh cabu dongkah Jeremiah ol te Barukh loh BOEIPA im kah pilnam tom kah a hna ah a hoe pah.
11 A kad èu Mihej sin Gemarije sina Safanova sve rijeèi Gospodnje iz knjige,
Te vaengah cabu dongkah BOEIPA ol boeih te Shaphan koca Gemariah capa Mikhaiah loh a yaak.
12 On siðe u dom carev u klijet pisarevu, i gle, ondje sjeðahu svi knezovi, Elisama pisar, i Delaja sin Semajin, i Elnatan sin Ahvorov, i Gemarija sin Safanov, i Sedekija sin Ananijin, i svi knezovi.
Te dongah manghai im kah cadaek imkhan la suntla thuk. Te vaengah mangpa boeih, cadaek Elishama, Shemaiah capa Delaiah, Akbor capa Elnathan, Shaphan capa Gemariah, Hananiah capa Zedekiah neh mangpa boeih khaw tarha ana ngol uh.
13 I kaza im Mihej sve rijeèi što èu kad Varuh èitaše knjigu narodu.
Barukh loh pilnam hna ah cabu a tae vaengah a yaak ol boeih te Mikhaiah loh amih taengah a puen pah.
14 Tada svi knezovi poslaše k Varuhu Judija sina Natanije sina Selemije sina Husijeva, i poruèiše mu: knjigu koju si èitao narodu uzmi u ruku i doði ovamo. I uze knjigu u ruku Varuh sin Nirijin, i doðe k njima.
Te vaengah mangpa boeih loh Nethaniah capa Jehudi, Shelemiah capa, Kushi capa te Barukh taengah a tueih uh tih, “Pilnam hna ah na tae cayol te na kut dongah hang khuen lamtah ha lo,” a ti nah. Te dongah Neriah capa Barukh loh cayol te a kut dongah a pom tih amih taengla cet.
15 I oni mu rekoše: sjedi i èitaj da èujemo. I Varuh im je proèita.
Te vaengah anih te, “Ngol lamtah kaimih hna ah tae laeh,” a ti na uh. Te dongah Barukh loh amih hna ah a tae pah.
16 A kad èuše sve one rijeèi, svi se uplašiše i rekoše Varuhu: kazaæemo caru sve te rijeèi.
Ol te boeih a yaak uh vaengah hlang he a hui taengah khaw birhih uh tih Barukh te, “He ol boeih he manghai taengla ka puen rhoe ka puen uh ham om,” a ti na uh.
17 I zapitaše Varuha govoreæi: kaži nam kako si napisao sve te rijeèi iz usta njegovijeh.
Barukh te khaw a dawt uh tih, “Kaimih taengah thui laeh, a ka lamkah ol cungkuem he metlam na daek,” a ti na uh.
18 A Varuh im reèe: iz usta svojih kaziva mi sve te rijeèi, a ja pisah u knjigu mastilom.
Barukh loh amih te, “He ol cungkuem he a ka lamloh kai taengah a thui vaengah cabu dongah catui neh ka daek,” a ti nah.
19 Tada rekoše knezovi Varuhu: idi, sakrij se i ti i Jeremija, da niko ne zna gdje ste.
Mangpa rhoek loh Barukh te, “Namah khaw Jeremiah khaw cet rhoi lamtah thuh uh rhoi laeh. Mela na om rhoi khaw hlang loh ming boel saeh,” a ti na uh.
20 Potom otidoše k caru u trijem ostavivši knjigu u klijeti Elisame pisara, i kazaše caru sve te rijeèi.
Te phoeiah vongup kah manghai taengla cet uh tih cayol te cadaek Elishama kah imkhan ah a khueh uh. Olka boeih te manghai kah a hna dongla a puen pa uh.
21 A car posla Judija da donese knjigu; i donese je iz klijeti Elisame pisara, i stade èitati Judije pred carem i pred svijem knezovima koji stajahu oko cara.
Te vaengah cayol aka lo hamla manghai loh Jehudi te a tueih. Cadaek Elishama imkhan lamloh hang khuen phoeiah tah Jehudi loh manghai kah a hna neh manghai taengah aka pai mangpa boeih kah a hna ah a tae pah.
22 A car sjeðaše u zimnoj kuæi devetoga mjeseca, i pred njim bijaše živo ugljevlje.
Manghai te a hla ko dongah tah sikca im ah kho a sak tih a hmai kah tapca te hmai a toih.
23 I kad Judije proèita tri èetiri lista, isijeèe je car nožem pisarskim, i baci u oganj na žeravicu, te izgorje sva knjiga ognjem na žeravici.
Jehudi loh thohkhaih pathum pali a tae vaengah cadae paihat neh a hlueng tih tapca kah hmai khuila a voeih. Te dongah cayol khaw tapca dongkah hmai khuiah a pum la tlum van.
24 Ali se ne uplašiše, niti razdriješe haljina svojih car niti koji od sluga njegovijeh èuvši sve one rijeèi.
Tedae manghai neh te ol cungkuem aka ya a sal boeih khaw birhih uh pawt tih a himbai khaw phen uh pawh.
25 I premda Elnatan i Delaja i Gemarija moljahu cara da ne pali knjige, on ih ne posluša.
Elnathan, Delaiah neh Gemariah long pataeng cayol te hoeh pawt ham manghai taengah a hloep uh dae amih ol te hnatun pawh.
26 Nego zapovjedi car Jerameilu sinu carevu i Seraji sinu Azrilovu i Selemiji sinu Avdilovu da uhvate Varuha pisara i Jeremiju proroka; ali ih sakri Gospod.
Manghai loh manghai capa Jerahmeel neh Azriel capa Seraiah, Abdeel capa Shelemiah te a uen tih cadaek Barukh neh tonghma Jeremiah te a tuuk sak. Tedae BOEIPA loh amih rhoi te a thuh.
27 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji, pošto car sažeže knjigu i rijeèi koje napisa Varuh iz usta Jeremijinih, govoreæi:
Jeremiah ka dongkah ol lamloh Barukh kah a daek cayol te manghai loh a hoeh phoeiah khaw BOEIPA ol he Jeremiah taengla koep ha pawk.
28 Uzmi opet drugu knjigu, i napiši u nju sve preðašnje rijeèi koje bijahu u prvoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin.
Mael lamtah namah ham cayol a tloe lo laeh. Lamhma kah ol boeih te te dongah daek laeh. Judah manghai Jehoiakim loh a hoeh cayol lamhma dongkah ol te boeih om sak.
29 A za Joakima cara Judina reci: ovako veli Gospod: ti si sažegao onu knjigu govoreæi: zašto si napisao u njoj i rekao: doæi æe car Vavilonski i zatrti ovu zemlju i istrijebiti iz nje i ljude i stoku?
Te phoeiah Judah manghai Jehoiakim te thui pah. BOEIPA loh he ni a. thui. 'Babylon manghai te ha pawk rhoe ha pawk vetih he khohmuen he a phae ni, a khuikah hlang neh rhamsa he a kangkuen sak ni,’ a ti te a khuiah na daek thuek na ti dongah cayol te na hoeh.
30 Zato ovako veli Gospod za Joakima cara Judina: neæe imati nikoga ko bi sjedio na prijestolu Davidovu, i mrtvo æe tijelo njegovo biti baèeno na pripeku obdan i na mraz obnoæ.
BOEIPA loh Judah manghai Jehoiakim kawng te a thui tangloeng ngawn coeng. David kah ngolkhoel dongah aka ngol te a taengah om mahpawh. A rhok te khothaih kholing neh khoyin vuelkoi dongah ni a. voeih vetih a om eh.
31 Jer æu pohoditi njega i sjeme njegovo i sluge njegove za bezakonje njihovo, i pustiæu na njih i na stanovnike Jerusalimske i na Judejce sve zlo, za koje im govorih ali ne poslušaše.
Amah neh a tiingan rhoek, a sal rhoek te khaw ka cawh ni. Amih kathaesainah te khaw amih so neh Jerusalem khosa rhoek soah, Judah hlang soah ka thoeng sak ni. Yoethae cungkuem he amih ka phoei thil dae a hnatun uh moenih,” a ti nah.
32 I uze Jeremija drugu knjigu, i dade je Varuhu sinu Nirijinu pisaru, a on napisa u nju iz usta Jeremijinih sve rijeèi što bijahu u onoj knjizi, koju sažeže Joakim car Judin ognjem; i još bi dodano k onijem mnogo onakih rijeèi.
Te dongah Jeremiah loh cayol a tloe te a loh tih cadaek Neriah capa Barukh te a paek. Te phoeiah Judah manghai Jehoiakim loh hmai neh a hoeh cabu dongkah aka om Jeremiah ka lamkah ol boeih te a khuiah a daek. Ol te amah te khaw amah phek la muep koep a tom.