Jeremija 33
1 I doðe rijeè Gospodnja Jeremiji drugi put dok još bijaše zatvoren u trijemu od tamnice, govoreæi:
Naʻe hoko foki ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, ko hono liunga ua, ʻi heʻene kei nofo ʻi he lotoʻā ʻoe fale fakapōpula, ʻo pehē,
2 Ovako veli Gospod koji èini to, Gospod koji udešava i potvrðuje to, kojemu je ime Gospod:
“ʻOku pehē ʻe Sihova, ʻaia naʻe fakatupu ia, ko Sihova ʻaia naʻe ngaohi ia, ke fokotuʻumaʻu ia; ko Sihova hono huafa;
3 Zovi me, i odazvaæu ti se, i kazaæu ti velike i tajne stvari, za koje ne znaš.
‘Ui kiate au, pea te u talia koe, pea te u fakahā kiate koe ʻae ngaahi meʻa lahi, mo e ngaahi meʻa fufū, ʻaia naʻe ʻikai te ke ʻiloʻi.’
4 Jer ovako veli Gospod Bog Izrailjev za domove ovoga grada i za domove careva Judinijeh koji æe se razvaliti opkopima i maèem,
He ʻoku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ki he ngaahi fale ʻoe kolo ni, pea ki he ngaahi fale ʻoe ngaahi tuʻi ʻo Siuta, ʻaia kuo lī ki lalo ʻi he ngaahi puke māʻolunga, pea mo e heletā;
5 I za one koji doðoše da se biju s Haldejcima, ali æe ih napuniti mrtvijem tjelesima ljudi koje æu pobiti u gnjevu svom i u jarosti svojoj odvrativ lice svoje od toga grada za svu zloæu njihovu:
Naʻa nau haʻu ke tau mo e kau Kalitia, ka ko e meʻa ke fakapito ʻaki ʻakinautolu ʻae ʻangaʻanga ʻoe kakai, ʻakinautolu kuo u tāmateʻi ʻi heʻeku tuputāmaki mo hoku houhau, mo kinautolu kotoa pē kuo u fakafufū ai hoku fofonga mei he kolo ni koeʻuhi ko ʻenau angahala.
6 Evo, ja æu ga iscijeliti i zdravlje mu dati, iscijeliæu ih i pokazaæu im obilje mira, postojanoga mira.
‘Vakai, te u ʻomi kiate ia ʻae moʻui, pea mo e faitoʻo ʻaonga, pea te u fakamoʻui ʻakinautolu, pea te u fakahā kiate kinautolu ʻae fiemālie mo e moʻoni lahi.
7 Jer æu povratiti roblje Judino i roblje Izrailjevo, i sazidaæu ih kao prije.
Pea te u liliu ʻae pōpula ʻo Siuta, mo e pōpula ʻo ʻIsileli, pea te u langa ʻakinautolu, ʻo hangē ko ia ʻi muʻa.
8 I oèistiæu ih od svakoga bezakonja njihova kojim mi sagriješiše, i oprostiæu im sva bezakonja njihova, kojima mi sagriješiše i kojima se odmetnuše od mene.
Pea te u fakamaʻa ʻakinautolu mei heʻenau ngaahi hia kotoa pē, ʻaia kuo nau angahala ʻaki kiate au; pea te u fakamolemole ʻenau ngaahi hia kotoa pē, ʻaia kuo nau angahala aki, mo fai kovi ai kiate au.
9 I biæe mi milo ime i hvala i slava u svijeh naroda na zemlji koji æe èuti za sve dobro što æu im uèiniti, i uplašiæe se i drktaæe radi svega dobra i radi svega mira što æu im ja dati.
Pea ʻe ʻiate au ia ko e hingoa ʻoe fiefia, pea ko e ongoongolelei mo e nāunau ʻi he ʻao ʻoe kakai kotoa pē ʻo māmani, ʻakinautolu ʻe fanongo ki he lelei kotoa pē ʻaia te u fai kiate kinautolu: pea te nau manavahē mo tetetete koeʻuhi ko e lelei kotoa pē pea mo e monūʻia ʻaia te u ʻomi kiate kinautolu.’”
10 Ovako veli Gospod: na ovom mjestu, za koje vi velite da je pusto i nema u njemu ni èovjeka ni živinèeta, u gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim opustjelim da nema èovjeka ni stanovnika ni živinèeta, opet æe se èuti
ʻOku pehē ʻe Sihova; “ʻE toe ongoʻi ʻi he potu ni, ʻaia ʻoku mou pehē ʻe lala ia pea taʻehatangata pe ha manu, ‘ʻIo, ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta, pea mo e ngaahi hala ʻo Selūsalema, ʻaia ʻoku lala ʻo taʻehatangata, pea taʻehakakai, pe ha manu,’
11 Glas radostan i glas veseo, glas ženikov i glas nevjestin, glas onijeh koji æe govoriti: slavite Gospoda nad vojskama, jer je dobar Gospod, jer je dovijeka milost njegova; koji æe prinositi prinose zahvalne u domu Gospodnjem; jer æu vratiti roblje ove zemlje kao što je bilo prije, govori Gospod.
ʻE ʻi ai ʻae leʻo ʻoe fiefia, pea mo e leʻo ʻoe nekeneka, ko e leʻo ʻoe tangata taʻane, pea mo e leʻo ʻoe taʻahine, pea mo e leʻo ʻokinautolu ʻoku pehē, ‘Fakafetaʻi kia Sihova ʻoe ngaahi kautau: he ʻoku angalelei ʻa Sihova; ʻoku tolonga ʻo taʻengata ʻene ʻaloʻofa:’ pea mo kinautolu ʻoku ʻomi ʻae feilaulau ʻoe fakafetaʻi ki he fale ʻo Sihova. He te u pule ke liliu mai ʻae pōpula ʻoe fonua, ʻo hangē ko ia ʻi he kamataʻanga,” ʻoku pehē ʻe Sihova.
12 Ovako veli Gospod nad vojskama: na ovom mjestu pustom, gdje nema èovjeka ni živinèeta, i u svijem gradovima njegovijem opet æe biti torovi pastirski da poèivaju stada.
ʻOku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau: “Ko e potu eni ʻaia ʻoku lala, pea ʻoku ʻikai ʻi ai ha tangata pe ha manu, pea ko hono ngaahi kolo kotoa pē, ʻe toe hoko ia ko e nofoʻanga ʻoe kau tauhi sipi pea te nau tauhi ʻi ai ʻae fanga sipi.
13 U gradovima po gorama, u gradovima po ravnici i u gradovima južnijem i u zemlji Venijaminovoj i oko Jerusalima i po gradovima Judinijem opet æe prolaziti stada ispod ruku brojaèevijeh, veli Gospod.
Pea ʻi he ngaahi kolo ʻi he ngaahi moʻunga, pea ʻi he ngaahi kolo ʻi he ngaahi potu tokalelei, pea ʻi he ngaahi kolo ʻi he feituʻu tonga, pea ʻi he fonua ʻo Penisimani, pea ʻi he ngaahi potu ʻoku ofi ki Selūsalema, pea ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta, ʻe toe ʻalu ʻae fanga sipi ʻi he lalo nima ʻo ia ʻoku ne lau ʻakinautolu,” ʻOku pehē ʻe Sihova.
14 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æu izvršiti ovu dobru rijeè koju rekoh za dom Izrailjev i za dom Judin.
ʻOka pehē ʻe Sihova, “Vakai, ʻoku haʻu ʻae ngaahi ʻaho, te u fakahoko ai ʻae meʻa lelei ʻaia naʻaku tala ki he fale ʻo ʻIsileli, pea mo e fale ʻo Siuta.
15 U te dane i u to vrijeme uèiniæu da proklija Davidu klica prava, koja æe èiniti sud i pravdu na zemlji.
ʻI he ngaahi ʻaho ko ia, pea mo e kuonga ko ia, te u fakatupu kia Tevita ʻae vaʻa ʻoe māʻoniʻoni; pea te ne fai ʻae fakamaau mo e angatonu ʻi he fonua.
16 U te dane spašæe se Juda, i Jerusalim æe stajati bez straha, i zvaæe se: Gospod pravda naša.
ʻE fakamoʻui ʻa Siuta ʻi he ngaahi ʻaho ko ia, pea ʻe nofo fiemālie ʻa Selūsalema: pea ko e [huafa ]eni ʻe ui ʻaki ia, ‘Ko Sihova ko hotau māʻoniʻoni.’
17 Jer ovako veli Gospod: neæe nestati Davidu èovjeka koji bi sjedio na prijestolu doma Izrailjeva.
“He ʻoku pehē ʻe Sihova; ʻE ʻikai ʻaupito masiva ʻa Tevita ʻi he tangata ke nofo ʻi he nofoʻanga fakaʻeiʻeiki ʻoe fale ʻo ʻIsileli;
18 Ni sveštenicima Levitima neæe nestati preda mnom èovjeka koji bi prinosio žrtvu paljenicu i palio dar i klao žrtvu dovijeka.
Pea ʻe ʻikai masiva ʻae kau taulaʻeiki ko e kau Livai ʻi ha tangata ʻi hoku ʻao ke ʻatu ʻae feilaulau tutu, pea ke tutu ʻae feilaulau kai, pea ke fai ʻae feilaulau maʻuaipē.”
19 Potom doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi:
Pea naʻe hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, ʻo pehē,
20 Ovako veli Gospod: ako možete ukinuti zavjet moj za dan i zavjet moj za noæ da ne bude dana ni noæi na vrijeme,
“ʻOku pehē ʻe Sihova; ‘Kapau te mou faʻa maumauʻi ʻeku fuakava ki he ʻaho, pea mo ʻeku fuakava ki he pō, koeʻuhi ke ʻoua naʻa hoko fakaholoholo ʻae ʻaho mo e pō;
21 Onda æe se ukinuti i moj zavjet s Davidom slugom mojim, da nema sina koji bi carovao na prijestolu njegovu, i s Levitima sveštenicima slugama mojim.
Pea tā ʻe toki maumauʻi foki ʻeku fuakava mo Tevita ko ʻeku tamaioʻeiki, koeʻuhi ke ʻoua naʻa maʻu ʻe ia ʻae foha ke pule ʻi hono puleʻanga; pea mo e kau Livai ko e kau taulaʻeiki, ʻoku nau tauhi kiate au.
22 Kao što se ne može izbrojiti vojska nebeska ni izmjeriti pijesak morski, tako æu umnožiti sjeme Davida sluge svojega i Levita sluga svojih.
ʻO hangē ʻoku ʻikai faʻa lau ʻae ngaahi fetuʻu ʻoe langi, pea ʻoku ʻikai faʻa fuofua ʻae ʻoneʻone ʻi he matātahi: Te u fakatupu pehē ʻae hako ʻo Tevita ko ʻeku tamaioʻeiki, pea mo e kau Livai ʻoku tauhi kiate au.’”
23 Opet doðe rijeè Gospodnja Jeremiji govoreæi:
Pea naʻe toe hoko foki ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, ʻo pehē,
24 Nijesi li vidio što reèe taj narod govoreæi: dvije porodice, koje bješe izabrao Gospod, odbaci ih? I ruže moj narod kao da veæ nije narod pred njima.
“ʻIkai te ke tokanga ki he lea kuo lea ʻaki ʻe he kakai ni, ʻo pehē, ‘Ko e faʻahinga ʻe ua ʻaia naʻe fili ʻe Sihova, kuo ne liʻaki ʻakinautolu,’ pea kuo nau manuki ki hoku kakai, ʻo hangē ʻe ʻikai te nau toe hoko ko e puleʻanga ʻi honau ʻao.”
25 Ovako veli Gospod: ako nijesam postavio zavjeta svojega za dan i za noæ i uredbe nebesima i zemlji,
ʻOku pehē ʻe Sihova, “Kapau ʻoku ʻikai ʻi heʻeku fuakava ʻae ʻaho mo e pō, pea kapau ʻoku ʻikai te u tuʻutuʻuni ʻae ngaahi fono ʻoe langi mo māmani;
26 Onda æu i sjeme Jakovljevo i Davida sluge svojega odbaciti da ne uzimam od sjemena njegova onijeh koji æe vladati sjemenom Avramovijem, Isakovijem i Jakovljevijem; jer æu povratiti roblje njihovo i smilovaæu se na njih.
Pea tā te u toki liʻaki ʻae hako ʻo Sēkope, pea mo Tevita ko ʻeku tamaioʻeiki, pea ʻe ʻikai te u fili ha niʻihi ʻi hono hako ke pule ki he hako ʻo ʻEpalahame, mo ʻAisake, pea mo Sēkope: he te u pule ke liliu ʻenau pōpula, pea te u ʻaloʻofa kiate kinautolu.”
