Jeremija 31

1 U to vrijeme, govori Gospod, ja æu biti Bog svijem porodicama Izrailjevijem, i oni æe mi biti narod.

To naah loe Israel imthung takoh boih ih Sithaw ah ka oh han, nihcae loe kai ih kami ah om o tih, tiah Angraeng mah thuih.

2 Ovako veli Gospod: narod što osta od maèa naðe milost u pustinji, kad iðah da dam odmor Izrailju.

Angraeng mah, sumsen hoi loih anghmat kaminawk loe praezaek ah tahmenhaih hnu o ueloe, Israel doeh anghakhaih ka paek han boeh, tiah thuih.

3 Odavna mi se javljaše Gospod. Ljubim te ljubavlju vjeènom, zato ti jednako èinim milost.

Canghnii ah aicae khae amtueng Sithaw mah, Ue, nang loe dungzan amlunghaih hoiah kang palung; to pongah tahmenhaih hoiah kang khetzawn.

4 Opet æu te sazidati, i biæeš sazidana, djevojko Izrailjeva, opet æeš se veseliti bubnjima svojim, i izlaziæeš sa zborom igraèkim.

Aw tangla cuem, Israel, nang hae kang sak let han, nang loe sak let ah om tih; satuem to na la ueloe, anghoe kaminawk hoi hnawh hanah na caeh tih.

5 Opet æeš saditi vinograde na brdima Samarijskim, sadiæe vinogradari i ješæe rod.

Samaria maenawk nuiah misurkung to na thling tih; takha sah kaminawk mah thling o ueloe, athainawk to caa o tih.

6 Jer æe doæi dan kad æe vikati èuvari na gori Jefremovoj: ustanite, da idemo na Sion, ka Gospodu Bogu svojemu.

Ephraim mae nuiah misatoep kaminawk mah, Angthawk oh, Zion ah, aicae Angraeng Sithaw khaeah caeh o tahang si, tiah hanghaih ni to om tih.

7 Jer ovako veli Gospod: pjevajte veselo radi Jakova, i podvikujte radi glave narodima; javljajte, hvalite i govorite: spasi, Gospode, narod svoj, ostatak Izrailjev.

Angraeng mah hae tiah thuih; Jakob hanah anghoehaih laa to sah oh, kalen koek acaengnawk salakah hang oh; Aw Angraeng, nangmah ih kami, kanghmat Israel caanawk loe pahlong boeh, tiah saphaw oh loe, tamthang to thui oh.

8 Evo, ja æu ih dovesti iz zemlje sjeverne, i sabraæu ih s krajeva zemaljskih, i slijepa i hroma, i trudnu i porodilju, sve zajedno, zbor veliki vratiæe se ovamo.

Khenah, nihcae to aluek bang prae hoiah kang hoih moe, long boenghaih hoiah kang pakhueng han; nihcae hoi nawnto pop parai kaminawk, mikmaeng, khokkhaem, zokpom nongpata hoi nawkta tapen tom nongpatanawk to amlaem o let tih.

9 Iæi æe plaèuæi, i s molitvama æu ih dovesti natrag; vodiæu ih pokraj potoka pravijem putem, na kom se neæe spoticati; jer sam otac Izrailju, i Jefrem je prvenac moj.

Nihcae loe qahhaih, lawkthuihaih hoiah angzo o tih; nihcae amthaek han ai ah, vapui taeng ih katoeng loklam ah ka hoih han; kai loe Israel ih ampa ah ka oh, Ephraim loe ka calu ah oh.

10 Èujte, narodi, rijeè Gospodnju, i javljajte po dalekim ostrvima i recite: koji rasije Izrailja, skupiæe ga, i èuvaæe ga kao pastir stado svoje.

Aw prae kaminawk boih, Angraeng ih lok hae tahngai oh, Israel haekkung mah anih to pakhueng let tih, tuutoep kami mah a tuunawk to toep baktih toengah, anih to toep tih, tiah tuipui thungah kaom praenawk khae khoek to thui oh.

11 Jer iskupi Gospod Jakova, i izbavi ga iz ruku jaèega od njega.

Angraeng mah Jakob to pahlong moe, nihcae pongah thacak kue kami ih ban thung hoiah nihcae to akrang let.

12 I doæi æe i pjevaæe na visini Sionskoj, i steæi æe se k dobru Gospodnjem, k žitu, k vinu i k ulju, k jaganjcima i teocima; i duša æe im biti kao vrt zaliven, i neæe više tužiti.

To pongah nihcae angzo o ueloe, Zion maesang ah laa to sah o tih; Angraeng hoihaih rang hoiah cang, misurthaih, situi, tuucaanawk hoi maitaw caanawk to hnu o tih; nihcae hinghaih loe tui bawh ih takha baktiah om o ueloe, natuek naah doeh palungsae o let mak ai boeh.

13 Tada æe se veseliti djevojka u kolu, i momci i starci zajedno, i promijeniæu žalost njihovu na radost, i utješiæu ih, i razveseliæu ih po žalosti njihovoj.

To naah tangla cuem loe anghoe hoi hnawh ueloe, thendoengnawk hoi mitongnawk doeh nawnto hnawh o tih; nihcae qahhaih to anghoehaih ah ka paqoi pae han, nihcae to ka pathloep moe, palungsethaih to anghoehaih ah ka sak han.

14 I napitaæu sveštenicima dušu pretilinom, i narod æe se moj nasititi dobra mojega, govori Gospod.

Qaimanawk to zok kam hahsak han; kaimah ih kaminawk doeh ka hoihhaih hoiah koi o tih boeh, tiah Angraeng mah thuih.

15 Ovako veli Gospod: glas u Rami èu se, naricanje i plaè veliki; Rahilja plaèe za djecom svojom, neæe da se utješi za djecom svojom, jer ih nema.

Angraeng mah, qahhaih lok hoi oihaih lok loe Ramah hoiah angthaih; a caanawk om ai pongah, Rachel mah a caanawk to qah haih, pathloep thai ai boeh, tiah thuih.

16 Ovako veli Gospod: ustavi glas svoj od plaèa i oèi svoje od suza, jer ima plata djelu tvojemu, govori Gospod, i oni æe se vratiti iz zemlje neprijateljske.

Angraeng mah hae tiah thuih; Na qahhaih lok to angsum ah loe, na mikkhraetui to phuisak lai ah; na toksakhaih atho na hnu tih boeh hmang, tiah Angraeng mah thuih; nihcae loe misa ohhaih prae thung hoiah amlaem o let tih.

17 I imaš nada za pošljedak, govori Gospod, da æe se vratiti sinovi tvoji na meðe svoje.

To pongah boenghaih ah nang han oephaih oh, tiah Angraeng mah thuih; na caanawk loe angmacae prae ah amlaem o let tih.

18 Èujem doista Jefrema gdje tuži: pokarao si me, te sam pokaran kao june neuko; obrati me da se obratim, jer si ti Gospod Bog moj.

Ephraim mah, kai hae nang thuitaek boeh, qui hoi pathlet thai ai ih maitaw kasan baktiah nang thuitaek boeh; na pathawk let ah, to tiah nahaeloe kam laem let han; nang loe ka Angraeng Sithaw ah na oh, tiah hang ih lok to ka thaih het boeh.

19 Jer pošto se obratih, pokajah se; i pošto se nauèih, udarih se po bedru; jer se posramih i stidim se što nosim sramotu mladosti svoje.

Kam laem pacoengah ka dawnpakhuem boeh; ang thuitaek pacoengah, kaimah ih phaih to ka tumh; thendoeng ah ka oh nathuem ih ahmin sethaih to ka phawh pongah, azathaih hoiah ka oh, ue, anghmanghaih hoiah ka oh.

20 Nije li mi Jefrem mio sin? nije li dijete predrago? Otkad govorih protiv njega, jednako ga se opominjem; zato je srce moje ustreptalo njega radi, doista æu se smilovati na nj, govori Gospod.

Ephraim loe ka palung ih ka capa na ai maw? Anih loe koeh koi kaom nawkta ah na ai maw oh? Anih misa haih lok to ka thuih, toe anih to vaihi khoek to ka pahnet ai vop; to pongah anih to ka poek khing, a nuiah tahmenhaih ka suek tangtang han, tiah Angraeng mah thuih.

21 Podigni znake, nanesi gomile kamenja, zapamti put kojim si išla; vrati se, djevojko Izrailjeva, vrati se u gradove svoje.

Lam angmathaih to sah oh loe, loklam ah amtuenghaih to thling ah; na caehhaih loklam bangah palung to suem ah; Aw Israel, tangla cuem, amlaem let ah, nangmah ih vangpuinawk ah amlaem ah.

22 Dokle æeš lutati, kæeri odmetnice! jer je Gospod uèinio nešto novo na zemlji: žena æe opkoliti èovjeka.

Loklam amkhraeng canu, nasetto maw nam het khing han vop? Angraeng mah long nuiah hmuen kangtha to sak boeh, nongpata mah nongpa to takui tih.

23 Ovako veli Gospod nad vojskama, Bog Izrailjev: još æu ovu rijeè govoriti u zemlji Judinoj i u gradovima njegovijem kad natrag dovedem roblje njihovo: Gospod da te blagoslovi, stane pravde, sveta goro!

Misatuh kaminawk ih Angraeng, Israel Sithaw mah, misong ah ohhaih prae thung hoiah nihcae to kam laem haih let naah loe, Aw toenghaih kaom ahmuen, kaciim mae, Angraeng mah tahamhoihaih ang paek, tiah Judah prae hoi vangpuinawk thungah kaom kaminawk mah hae lok hae patoh o let tih boeh.

24 Jer æe se naseliti u njoj Juda, i svi gradovi njegovi, i ratari i koji idu za stadom.

Judah prae ah kaom kaminawk hoi vangpui thungah kaom kaminawk loe to ahmuen ah laikok atok kaminawk, tuutoep kaminawk hoi nawnto om o tih.

25 Jer æu napojiti umornu dušu, i nasititi svaku klonulu dušu.

Thazok kaminawk to ka pacah han; palungsae kaminawk palungsethaih to ka dipsak let han, tiah a thuih.

26 Utom se probudih i pogledah, i san mi bješe sladak.

Hae pongah kang lawt moe, ka khet naah, iih ka boep.

27 Evo idu dani, govori Gospod, kad æu zasijati dom Izrailjev i dom Judin sjemenom èovjeèijim i sjemenom od stoke.

Khenah, Israel hoi Judah imthung takoh ah kami atii hoi moi kasan ih atii ka haehhaih atue to pha tih, tiah Angraeng mah thuih.

28 I kao što sam pazio na njih da ih istrijebljujem i razvaljujem, i kvarim i zatirem i muèim, tako æu paziti na njih da ih sazidam i posadim, govori Gospod.

Nihcae to aphong ving moe, phraek hanah, vah ving moe, paro hanah, ka khet baktih toengah, nihcae to ka bomh han, nihcae to ka patit moe, ka khetzawn han, tiah Angraeng mah thuih.

29 U te dane neæe se više govoriti: oci jedoše kiselo grožðe, a sinovima trnu zubi.

To na niah loe kaminawk mah, Kam panawk mah misurtui kathaw to caak o pongah, a caanawk loe haa kin o, tiah thui o mak ai boeh.

30 Nego æe svaki za svoj grijeh poginuti; ko god jede kiselo grožðe, tome æe zubi trnuti.

Toe kami boih angmah sakpazaehaih pongah ni dueh o tih; misurtui kathaw caa kami loe, angmah ih haa ni kin tih boeh.

31 Evo, idu dani, govori Gospod, kad æu uèiniti s domom Izrailjevijem i s domom Judinijem nov zavjet,

Khenah, Angraeng mah, Israel imthung takoh, Judah imthung takoh hoi ka sak ih kangtha lokmaihaih atue to pha tih;

32 Ne kao onaj zavjet koji uèinih s ocima njihovijem, kad ih uzeh za ruku da ih izvedem iz zemlje Misirske, jer onaj zavjet moj oni pokvariše, a ja im bijah muž, govori Gospod;

hae kaminawk ih ampanawk Izip prae thung hoiah ka zaeh naah, nihcae hoi ka sak ih lokmaihaih baktiah om mak ai; kai loe nihcae ih sava ah ka oh, toe nihcae loe ka lokmaihaih to phraek o, tiah Angraeng mah thuih;

33 Nego ovo je zavjet što æu uèiniti s domom Izrailjevijem poslije ovijeh dana, govori Gospod: metnuæu zavjet svoj u njih, i na srcu njihovu napisaæu ga, i biæu im Bog i oni æe mi biti narod.

to pacoengah Israel imthung takoh hoi ka sak han ih lokmaihaih loe hae tiah om tih, Kai ih kaalok to nihcae palung thungah ka suek moe, nihcae ih palung thungah ka tarik pae han; kai loe nihcae ih Sithaw ah ka oh han, nihcae doeh kai ih kami ah om o tih, tiah Angraeng mah thuih.

34 I neæe više uèiti prijatelj prijatelja ni brat brata govoreæi: poznajte Gospoda; jer æe me znati svi od maloga do velikoga, govori Gospod; jer æu im oprostiti bezakonja njihova, i grijeha njihovijeh neæu više pominjati.

Nihcae mah, Angraeng to panoek o khae, tiah mi mah doeh a imtaeng kami hoi nawkamyanawk to patuk o mak ai boeh; kathoeng koek hoi kalen koek karoek to kami boih mah Kai to panoek o tih boeh; nihcae sakpazaehaih to ka pakuem mak ai, ka tahmen pae han boeh, tiah Angraeng mah thuih.

35 Ovako veli Gospod, koji daje sunce da svijetli danju, i uredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noæu, koji raskida more i buèe vali njegovi, kojemu je ime Gospod nad vojskama:

Misatuh kaminawk ih Angraeng, tiah ahmin kaom Angraeng mah, Khodai aangsak hanah ni, khoving aangsak hanah khrah hoi cakaehnawk, tuiphu angthawk hanah tuipui to ka paek, tiah thuih.

36 Ako tijeh uredaba nestane ispred mene, govori Gospod, i sjeme æe Izrailjevo prestati biti narod preda mnom navijek.

To hmuen sakhaih dan loe natuek naah doeh ka hmaa hoi anghma ving mak ai, Israel caanawk loe ka hmaa hoi dungzan ah anghmaa zuep acaeng ah om o mak ai, tiah Angraeng mah thuih.

37 Ovako veli Gospod: ako se može izmjeriti nebo gore i izvidjeti temelji zemaljski dolje, tada æu i ja odbaciti sve sjeme Izrailjevo za sve što su uèinili, veli Gospod.

Angraeng mah hae tiah thuih; Van ranui ho na tah thai maw? Long angdoethaih ahmuen nasetto maw thuk, tiah na panoek thai maw? To hmuennawk panoek han rai parai baktih toengah Israel caanawk mah zaehaih sah o cadoeh, nihcae ka pahnawt sut hanah rai parai, tiah Angraeng mah thuih.

38 Evo idu dani, govori Gospod, u koje æe se sazidati Gospodu ovaj grad od kule Ananeilove do vrata na uglu.

Khenah, Hananel imsang hoi angtaeng koekah kaom khongkha khoek to, Angraeng hanah vangpui to sah o tih, tiah Angraeng mah thuih.

39 I još æe dalje otiæi uže mjeraèko do huma Gariva i obrnuæe se na Goat.

To ahmuen hoiah tahhaih qui to Gareb mae khoek to payuengh o ueloe, Goah ah caeh o haih tih.

40 I sva dolina od mrtvijeh tjelesa i pepela, i sva polja dori do potoka Kedrona, do ugla konjskih vrata k istoku, biæe svetinja Gospodu; neæe se razvaliti ni potrti dovijeka.

Kadueh qok hoi maiphunawk vahhaih azawn, ni angyae bangah Kidron vacong taeng ih tangtling ahmuennawk boih hoi hrang khongkha ohhaih khoek to, Angraeng han hmuenciim ah om tih; vangpui loe natuek naah doeh aphong mak ai, phrae doeh phrae mak ai boeh, tiah Angraeng mah thuih.