Jeremija 24
1 Pokaza mi Gospod, i gle, dvije kotarice smokava namještene pred crkvom Gospodnjom, pošto Navuhodonosor car Vavilonski zarobi Jehoniju sina Joakimova cara Judina, i knezove Judine, i drvodjelje i kovaèe iz Jerusalima i odvede ih u Vavilon.
Naʻe fakahā [ha meʻa ]kiate au ʻe Sihova, pea vakai, ko e kato fiki ʻe ua naʻe tuku ʻi he ʻao ʻoe fale ʻo Sihova, ʻi he hili hono fetuku fakapōpula ʻe Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ʻa Sekonia ko e foha ʻo Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta, pea mo e ngaahi houʻeiki ʻo Siuta, mo e kau tufunga, mo e kau tufunga ukamea, mei Selūsalema, pea ʻomi ʻakinautolu ki Papilone.
2 U jednoj kotarici bijahu smokve vrlo dobre, kake bijahu rane smokve, a u drugoj kotarici bijahu vrlo rðave smokve, koje se ne mogahu jesti, tako bijahu rðave.
Ko e ngaahi fiki lelei ʻaupito ʻi he kato ʻe taha, ʻo hangē ko e ngaahi fiki ʻoku tomuʻa momoho: pea naʻe ʻi he kato ʻe taha ʻae ngaahi fiki kovi ʻaupito, ʻaia naʻe ʻikai faʻa kai, koeʻuhi ko ʻenau kovi.
3 I reèe mi Gospod: šta vidiš, Jeremija? A ja rekoh: smokve, jedne dobre smokve, vrlo dobre, a druge rðave, vrlo rðave, koje se ne mogu jesti, tako su rðave.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate au, “Selemaia, ko e hā ʻoku ke mamata ki ai?” Pea naʻaku pehē, “Ko e ngaahi fiki: ko e ngaahi fiki lelei, ʻoku lelei ʻaupito; pea ko ia ʻoku kovi ʻoku kovi ʻaupito, ʻoku ʻikai faʻa kai, koeʻuhi ko ʻenau kovi.”
4 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
Pea naʻe toe hoko kiate au ʻae folofola ʻa Sihova, ʻo pehē,
5 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: kake su te smokve dobre, tako æe mi biti dobra radi roblje Judino, koje odaslah iz ovoga mjesta u zemlju Haldejsku.
ʻOku pehē ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; “Te u fakaʻilonga pehē ʻo hangē ko e ngaahi fiki lelei, ʻakinautolu ʻo Siuta kuo ʻave fakapōpula, ʻakinautolu kuo u kapusi ʻi he fonua ni ki he fonua ʻoe kau Kalitia koeʻuhi ke nau lelei ai.
6 I obratiæu oèi svoje na njih dobra radi, i dovešæu ih opet u ovu zemlju, i sazidaæu ih i neæu ih razoriti, i nasadiæu ih i neæu ih poèupati.
He te u fakahanga hoku fofonga kiate kinautolu koeʻuhi ke nau lelei, pea te u toe ʻomi ʻakinautolu ki he fonua ni: pea te u langaʻi ʻakinautolu, pea ʻe ʻikai vete hifo; pea te u tō ʻakinautolu, pea ʻe ʻikai taʻaki ʻakinautolu.
7 Jer æu im dati srce da me poznadu da sam ja Gospod, i biæe mi narod i ja æu im biti Bog, jer æe se obratiti k meni svijem srcem svojim.
Pea te u foaki kiate kinautolu ha loto ke nau ʻiloʻi au, koeʻuhi ko au ko Sihova: pea te nau hoko ko hoku kakai, pea te u hoko ko honau ʻOtua: he te nau tafoki kiate au ʻaki honau loto kotoa.
8 A kake su te rðave smokve da se ne mogu jesti, kako su rðave, takim æu, veli Gospod, uèiniti Sedekiju cara Judina i knezove njegove i ostatak Jerusalimljana koji ostaše u ovoj zemlji i koji žive u zemlji Misirskoj.
“Pea hangē ko e ngaahi fiki kovi, ʻaia naʻe ʻikai faʻa kai, ko e meʻa ʻi heʻenau kovi; ʻoku pehē moʻoni ʻe Sihova, Te u foaki pehē ʻa Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta, pea mo hono ngaahi houʻeiki, pea mo hono toe ʻo Selūsalema, ʻaia ʻoku toe ʻi he fonua, pea ko kinautolu ʻoku nofo ʻi he fonua ko ʻIsipite.
9 Uèiniæu da se potucaju po svijem carstvima zemaljskim na zlo, da budu sramota i prièa i rug i uklin po svijem mjestima, kuda ih raždenem.
Pea te u tukuange ʻakinautolu ke ʻave ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē ʻo māmani ki he mamahi, mo e fakamā, mo e ongoongo kovi, ko e manukiʻanga mo e malaʻia, ʻi he ngaahi potu kotoa pē ʻaia te u kapusi ʻakinautolu ki ai.
10 I poslaæu na njih maè, glad i pomor, dokle se ne istrijebe sa zemlje, koju sam dao njima i ocima njihovijem.
Pea te u fekau kiate kinautolu ʻae heletā, mo e honge, pea mo e mahaki fakaʻauha, kaeʻoua ke fakaʻauha ʻakinautolu mei he funga fonua ʻaia naʻaku foaki kiate kinautolu mo ʻenau ngaahi tamai.”
