< Jeremija 21 >

1 Rijeè koja doðe Jeremiji od Gospoda kad posla k njemu car Sedekija Pashora sina Melhijina i Sofoniju sina Masijina sveštenika, i poruèi:
Zedekiah siangpahrang mah Malkiah capa Pashur hoi Maaseiah ih capa qaima Zephaniah to Jeremiah khaeah patoeh naah, Angraeng ih lok Jeremiah khaeah angzoh. Nihnik mah,
2 Upitaj Gospoda za nas, jer Navuhodonosor car Vavilonski zavojšti na nas; eda bi nam uèinio Gospod po svijem èudesima svojim, da otide od nas.
Babylon siangpahrang Nebuchadnezzar loe kaicae tuk hanah amsak boeh pongah, misanawk hnukbang ah angnawn o thai han hoi kaicae kheah Angraeng mah dawnrai hmuen to sak hanah na hni paeh, tiah a naa hoi.
3 A Jeremija im reèe: ovako recite Sedekiji:
Toe Jeremaih mah nihnik khaeah, Zedekiah khaeah thui pae hoih,
4 Ovako veli Gospod Bog Izrailjev: evo, ja æu okrenuti natrag oružje što je u vašim rukama, kojim se bijete s carem Vavilonskim i s Haldejcima koji su vas opkolili iza zidova, i skupiæu ih usred toga grada.
Israel Angraeng Sithaw mah, Khenah, sipae tasa bangah nangcae takui khoep, Babylon siangpahrang hoi Khaldian kaminawk tukhaih, na ban ih maiphaw maicanawk to nangmacae nuiah kam laemsak let han, nihcae to hae vangpui thungah ka pakhueng han.
5 I ja æu vojevati na vas rukom podignutom i mišicom krjepkom i gnjevom i jarošæu i žestinom velikom.
Kai mah roe mah, palungphuihaih hoiah ban ka phok han, thui laek ai palungphuihaih hoi ka ban thacakhaih hoiah nang to kang tuk han.
6 I pobiæu stanovnike toga grada, i ljude i stoku; od pomora velikoga pomrijeæe.
Hae vangpui thungah kaom kaminawk, kami hoi moinawk boih ka thuitaek han; nihcae loe zit kaom kasae nathaih hoiah dueh o boih tih.
7 A poslije, veli Gospod, daæu Sedekiju cara Judina i sluge njegove i narod, one koji ostanu u tom gradu od pomora, od maèa i od gladi, u ruke Navuhodonosoru caru Vavilonskom i u ruke neprijateljima njihovijem i u ruke onima koji traže dušu njihovu, te æe ih pobiti maèem, neæe ih žaliti ni štedjeti niti æe se smilovati.
To pacoengah Judah siangpahrang Zedekiah, anih ih tamnanawk, anih ih kaminawk hoi hae vangpui ih kasae nathaih thung hoiah maw, sumsen hoiah maw, khokhahaih thung hoiah maw anghmat kaminawk loe, Babylon siangpahrang Nebuchadnezzar ih ban hoi nihcae hinghaih pakrong a misanawk ban ah ka paek han; anih mah loe paquem mak ai, tahmenhaih tawn mak ai, palungnathaih tawn ai ah sumsen hoiah hum tih, tiah thuih, tiah a naa.
8 A narodu tome reci: ovako veli Gospod: evo ja stavljam pred vas put k životu i put k smrti.
To pacoengah kaminawk khaeah, Angraeng mah, Khenah, nangcae hmaa ah hinghaih loklam hoi duekhaih loklam to ka suek.
9 Ko ostane u tom gradu, poginuæe od maèa ili od gladi ili od pomora; a ko izaðe i preda se Haldejcima koji su vas opkolili, ostaæe živ, i duša æe mu biti mjesto plijena.
Hae vangpui thungah kaom mi kawbaktih doeh sumsen, khokhahaih, kasae nathaih hoiah dueh o tih; toe nangcae takui khoep khaldian kaminawk khaeah kacawn kami loe hing tih; lomh ih hmuen baktiah a hinghaih to loih tih.
10 Jer okretoh lice svoje tome gradu na zlo a ne na dobro, govori Gospod; u ruke caru Vavilonskom biæe predan, i on æe ga spaliti ognjem.
Hae vangpui nuiah hoihaih sah ai, sethaih sak han ih ni ka poek boeh, tiah Angraeng mah thuih; nihcae to Babylon siangpahrang ban ah ka paek han, anih mah hmai hoiah qoeng tih, tiah thuih, tiah a naa.
11 A za dom cara Judina èujte rijeè Gospodnju:
To pacoengah, Judah siangpahrang imthung takoh khaeah, Angraeng ih lok hae tahngai oh, tiah thui paeh;
12 Dome Davidov, tako veli Gospod, sudite svako jutro, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh da ne izaðe kao oganj gnjev moj i razgori se da ga niko ne može ugasiti za zloæu djela vaših.
Aw David imthung takoh, Angraeng mah, Akhawnbang kruek katoeng hmuen to sah oh, naeh ih kami to pacaekthlaek kaminawk ih ban thung hoiah pahlong oh, to tih ai nahaeloe na sak o ih zaehaih pongah, palung ka phuihaih hmai baktiah amngaeh ueloe, mi mah doeh paduek thai ai ah kangh moeng tih.
13 Evo me na tebe, koji sjediš u dolini, kao stijena u ravnici, govori Gospod, na vas, koji govorite: ko æe doæi na nas? i ko æe uæi u stanove naše?
Khenah, Aw azawn ah kaom kaminawk, azawn ah kaom thlung, nang to misa ah kang suek boeh, tiah Angraeng mah thuih; nangcae mah, Mi mah maw kaicae hae tuh tih? Mi mah maw kaicae ohhaih ahmuen thungah akun tih, tiah na thuih o.
14 Jer æu vas pokarati po plodu djela vaših, veli Gospod, i raspaliæu oganj u šumi njegovoj, koji æe proždrijeti sve što je oko njega.
Na sakhaih hoi katingah kang thuitaek han, tiah Angraeng mah thuih; nangcae ih taw to hmai ka thlaek han, na taengah kaom hmuennawk to hmai mah kang boih tih, tiah thuih, tiah a naa.

< Jeremija 21 >