Jeremija 14
1 Rijeè Gospodnja koja doðe Jeremiji o suši.
Yǝrǝmiyaƣa qüxkǝn, Pǝrwǝrdigarning ⱪurƣaⱪqiliⱪlar toƣruluⱪ sɵzi: —
2 Juda tuži, i vrata su mu žalosna; leže na zemlji u crno zaviti; vika iz Jerusalima podiže se.
Yǝⱨuda matǝm tutidu, uning dǝrwaziliri zawalƣa yüz tutmaⱪta, hǝlⱪ yǝrgǝ qaplixip ⱪariliⱪ tutidu; Yerusalemdin nalǝ-pǝryad kɵtürülmǝktǝ.
3 Najveæi izmeðu njih šalju najmanje na vodu; došavši na studence ne nalaze vode, vraæaju se s praznijem sudovima svojim, stide se i srame se i pokrivaju glavu svoju.
Mɵtiwǝrliri qaparmǝnlirini su ǝkilixkǝ ǝwǝtidu; ular su azgalliriƣa baridu, lekin ⱨeq su tapalmaydu; ularning küpliri ⱪuruⱪ ⱪaytip kelidu; ular yǝrgǝ ⱪarap ⱪalidu, sarasimigǝ qüxidu; ular bexini yepip tɵwǝn sanggilitidu.
4 Zemlja je ispucala, jer ne bješe dažda na zemlji; zato se težaci stide i pokrivaju glavu svoju.
Ⱨeq yamƣur bolmiƣaqⱪa yǝr yüzi yerilip kǝtti; yǝr ⱨǝydigüqilǝr yǝrgǝ ⱪarap bexini yepip tɵwǝn sanggilitidu.
5 I košuta u polju ostavlja mlade svoje, jer nema trave.
Maral bolsa dalada bala ⱪozilaydu, andin ⱪozisidin waz keqidu; qünki ot-qɵp yoⱪ.
6 I divlji magarci stojeæi na visovima vuku u se vjetar kao zmajevi, oèi im išèilješe, jer nema trave.
Yawa exǝklǝr egizliklǝrdǝ turup qilbɵrilǝrdǝk ⱨasirap ketidu; ozuⱪ izdǝp kɵzliri ⱪarangƣulixip ketidu, qünki ozuⱪ yoⱪ.
7 Kad bezakonja naša svjedoèe na nas, Gospode, uèini radi imena svojega; jer je mnogo odmeta naših, tebi sagriješismo.
— I Pǝrwǝrdigar, ⱪǝbiⱨliklirimiz bizni ǝyiblǝp guwaⱨliⱪ bǝrgini bilǝn, Ɵzüngning naming üqün bir ixni ⱪilƣaysǝn! Qünki bizning yolungdin qiⱪip ketiximiz intayin kɵptur; biz Sening aldingda gunaⱨ sadir ⱪilduⱪ.
8 Nade Izrailjev! spasitelju njegov u nevolji! zašto si kao tuðin u ovoj zemlji i kao putnik koji se uvrati da prenoæi?
I Israilning Arzusi, külpǝt qüxkǝndǝ ularning ⱪutⱪuzƣuqisi Bolƣuqi, Sǝn nemixⱪa bizgǝ zeminimizdiki musapirdǝk, bir keqila ⱪonmaⱪqi bolƣan bir yoluqidǝk bolisǝn?
9 Zašto si kao umoran èovjek, kao junak, koji ne može izbaviti? Ta, ti si usred nas, Gospode, i ime je tvoje prizvano na nas; nemoj nas ostaviti.
Nemixⱪa ⱨeq amalsiz kixidǝk, ⱨeqkimni ⱪutⱪuzalmaydiƣan bir palwanƣa ohxax bolisǝn? Lekin Sǝn, i Pǝrwǝrdigar, arimizda turisǝn, biz Sening naming bilǝn atalƣandurmiz; bizdin waz keqip kǝtmǝ!
10 Ovako govori Gospod za narod ovaj: milo im je da se skitaju, ne ustavljaju nogu svojih, zato nijesu mili Gospodu; sada æe se opomenuti bezakonja njihova i pohodiæe grijehe njihove.
Pǝrwǝrdigar muxu hǝlⱪⱪǝ mundaⱪ dǝydu: — Ular dǝrⱨǝⱪiⱪǝt [mǝndin] tezip, kezixkǝ amraⱪtur; ular ⱪǝdǝmlirini [yaman yoldin] ⱨeq tizginlimǝydu; Pǝrwǝrdigarning ulardin ⱨeqⱪandaⱪ hursǝnliki yoⱪ; ǝmdi ⱨazir ularning ⱪǝbiⱨlikini esigǝ kǝltürüp ularning gunaⱨlirini jazalaydu.
11 Potom reèe mi Gospod: ne moli se za taj narod da bi mu bilo dobro.
Andin Pǝrwǝrdigar manga: — Bu hǝlⱪning bǝht-bǝrikiti üqün dua ⱪilma — dedi.
12 Ako æe i postiti, neæu uslišiti vike njihove; i ako æe prinijeti žrtve paljenice i dar, neæe mi to ugoditi, nego maèem i glaðu i pomorom pomoriæu ih.
— Ular roza tutⱪanda, pǝryadini anglimaymǝn; ular kɵydürmǝ ⱪurbanliⱪlarni axliⱪ ⱨǝdiyǝlǝr bilǝn sunƣanda, Mǝn ularni ⱪobul ⱪilmaymǝn; Mǝn ularni ⱪiliq, ⱪǝⱨǝtqilik wǝ wabalar arⱪiliⱪ yoⱪitimǝn.
13 Tada rekoh: oh, Gospode Gospode, evo, proroci im govore: neæete vidjeti maèa, i neæe biti gladi u vas, nego æu vam dati mir pouzdan na ovom mjestu.
Mǝn bolsam: — Aⱨ, Rǝb Pǝrwǝrdigar! Mana, pǝyƣǝmbǝrlǝr ularƣa: «Silǝr ⱪiliqni ⱨeq kɵrmǝysilǝr, ⱪǝⱨǝtqilikkimu duq kǝlmǝysilǝr; qünki Mǝn bu yǝrdǝ silǝrning aman-esǝnlikinglarƣa kapalǝtlik ⱪilimǝn» dǝydu, — dedim.
14 A Gospod mi reèe: laž prorokuju ti proroci u moje ime, nijesam ih poslao, niti sam im zapovjedio, niti sam im govorio; lažne utvare i gatanje i ništavilo i prijevaru srca svojega oni vam prorokuju.
Əmdi Pǝrwǝrdigar manga mundaⱪ dedi: — Pǝyƣǝmbǝrlǝr Mening namimda yalƣan bexarǝtlǝr beridu; Mǝn ularni ǝwǝtmigǝnmǝn, ularni buyruƣan ǝmǝsmǝn, wǝ ularƣa gǝp ⱪilƣinim yoⱪ. Ular silǝrgǝ sahta kɵrünüx, palqiliⱪ, ǝrzimǝs nǝrsilǝr toƣruluⱪ ɵz kɵnglidiki ham hiyallarni eytip bexarǝt bǝrmǝktǝ.
15 Zato ovako veli Gospod za proroke koji prorokuju u moje ime a ja ih nijesam poslao, i govore: neæe biti maèa ni gladi u ovoj zemlji: od maèa i gladi izginuæe ti proroci.
Xunga Pǝrwǝrdigar: — Mening namimda bexarǝt beriwatⱪan, Mǝn ǝwǝtmigǝn, yǝni: «Ⱪiliq wǝ ⱪǝⱨǝtqilik bu zeminƣa ⱨeq kǝlmǝydu» dǝydiƣan pǝyƣǝmbǝrlǝr toƣruluⱪ: — bu pǝyƣǝmbǝrlǝr ⱪiliq wǝ ⱪǝⱨǝtqilik bilǝn yoⱪitilidu;
16 A narod ovaj kojemu oni prorokuju biæe povaljan po ulicama Jerusalimskim od gladi i maèa, i neæe biti nikoga da ih pogrebe, njih, žene njihove i sinove njihove i kæeri njihove; tako æu izliti na njih zloæu njihovu.
ular bexarǝt bǝrgǝn hǝlⱪning bolsa, ⱪiliq wǝ ⱪǝⱨǝtqilik tüpǝylidin jǝsǝtliri Yerusalem koqiliriƣa taxliwetilidu; ularning ɵzlirini, ayallirini, ⱪiz-oƣullirini kɵmgüdǝk ⱨeqkim ⱪalmaydu; Mǝn ularning rǝzillikini ɵz bexiƣa tɵkimǝn.
17 Reci im dakle ovu rijeè: neka oèi moje liju suze danju i noæu i neka ne prestaju, jer djevojka kæi mojega naroda satr se veoma, od udarca preljuta.
Sǝn ularƣa xu sɵzni eytisǝn: — «Kɵzlirimdin keqǝ-kündüz yax tohtimisun; qünki mening pak ⱪizim bolƣan hǝlⱪim yarisi bɵsülgǝndǝk ⱪattiⱪ bir zǝrb yǝp, intayin eƣir yarilandi», — dǝydu.
18 Ako izidem u polje, eto pobijenijeh maèem; ako uðem u grad, eto iznemoglijeh od gladi; jer i prorok i sveštenik otidoše u zemlju koje ne znaju.
Mǝn dalaƣa qiⱪsam, mana ⱪiliqtin ɵltürülgǝnlǝr; xǝⱨǝrgǝ kirsǝm, mana ⱪǝⱨǝtqiliktin solixip kǝtkǝnlǝr! Qünki pǝyƣǝmbǝr ⱨǝm kaⱨin ⱨǝr ikkisila bilimsiz-nadan bolup, ular zeminda ɵz sodisi bilǝnla bolup kǝtti.
19 Eda li si sasvijem odbacio Judu? eda li je omrzao duši tvojoj Sion? Zašto si nas udario tako da nam nema lijeka? Èekasmo mir ali nema dobra; i vrijeme da ozdravimo, a gle, strah.
Sǝn Yǝⱨudadin nemixⱪa waz kǝqting? Jening Ziondin Zeriktimu? Sǝn nemixⱪa bizni xunqǝ dawaliƣusiz dǝrijidǝ urƣaniding? Biz aram-tinqliⱪni küttuⱪ, lekin ⱨeq ⱪutluⱪ künlǝr yoⱪtur; xipaliⱪ bir waⱪitni küttuⱪ, lekin mana dǝkkǝ-dükkǝ iqididurmiz!
20 Priznajemo, Gospode, zloæu svoju, bezakonje otaca svojih, zgriješili smo ti.
I Pǝrwǝrdigar, rǝzillikimizni, ata-bowilirimizning ⱪǝbiⱨlikini tonup iⱪrar ⱪilimiz; qünki Sening aldingda gunaⱨ sadir ⱪilduⱪ.
21 Nemoj nas odvræi radi imena svojega; nemoj naružiti prijestola slave svoje, opomeni se zavjeta svojega s nama, nemoj ga ukinuti.
Ɵzüng naming üqün [Yerusalemni] kɵzünggǝ ilmay ⱪoymiƣaysǝn; xan-xǝrǝplik tǝhting bolƣan jayni rǝswa ⱪilmiƣaysǝn; ǝⱨdǝngni esinggǝ kǝltürgǝysǝn, uni buzmiƣaysǝn!
22 Ima li meðu taštinama u naroda koji da daje dažd? ili nebesa daju li sitan dažd? Nijesi li ti to, Gospode Bože naš? Zato tebe èekamo, jer ti èiniš sve to.
Əllǝr qoⱪunidiƣan «ǝrzimǝslǝr» arisida yamƣur yaƣdurƣuqi barmidu? Yeƣinni asmanlar ɵzlirila berǝmdu? [Bularni ǝmǝldǝ kɵrsǝtküqi] Sǝn ǝmǝsmu, i Pǝrwǝrdigar Hudayimiz! Xunga Seni tǝlpünüp kütimiz; qünki Sǝnla bularni ⱪilƣuqidursǝn.
