Jeremija 1
1 Rijeèi Jeremije sina Helkijina izmeðu sveštenika koji bijahu u Anatotu u zemlji Venijaminovoj,
NA olelo a Ieremia, ke keiki a Hilikia, no na kahuna ma Anetota, ma ka aina o ka Beniamina:
2 Kojemu doðe rijeè Gospodnja u vrijeme Josije sina Amonova, cara Judina, trinaeste godine carovanja njegova,
Hiki mai no ka olelo a Iehova io na la, i na la o Iosia i ke keiki a Amona, ke alii o ka Iuda, i ka makahiki umikumamakolu o kona noho aupuni ana:
3 I u vrijeme Joakima sina Josijina, cara Judina, do svršetka jedanaeste godine carovanja Sedekije sina Josijina nad Judom, dok ne bi preseljen Jerusalim, petoga mjeseca.
A i na la o Iehoikima ke keiki a Iosia, ke alii o ka Iuda, a hiki i ka pau ana o ka makahiki umikumakahi o Zedekia ke keiki o Iosia, ke alii o ka Iuda, a hiki i ka lawe pio ia ana aku o ko Ierusalema, i ka lima o ka malama.
4 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
Alaila, hiki mai la ka olelo a Iehova ia'u, i mai la,
5 Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te.
Mamua aku o ka'u hana ana ia oe iloko o ka opu, ike aku no au ia oe; a mamua aku o kou puka ana mawaho mai o ka opu, hoolaa aku au ia oe, a hoolilo no au ia oe i kaula no na lahuikanaka.
6 A ja rekoh: oh, Gospode, Gospode! evo, ne znam govoriti, jer sam dijete.
Alaila, i iho la au, Auwe, e ka Haku, e Iehova! aia hoi, aole au i ike i ka olelo, no ka mea, he keiki no wau.
7 A Gospod mi reèe: ne govori: dijete sam; nego idi kuda te god pošljem, i govori što ti god kažem.
Aka, olelo mai la o Iehova ia'u, Mai olelo oe, He keiki no wau; no ka mea, e hele aku no oe i ka poe a pau a'u e hoouna aku ai ia oe, a o ka mea a'u e kauoha aku ai ia oe, o kau ia e olelo aku ai.
8 Ne boj ih se, jer sam ja s tobom da te izbavljam, govori Gospod.
Mai makau i ko lakou maka; no ka mea, owau pu no me oe, e hoopakele ia oe, wahi a Iehova.
9 I pruživši Gospod ruku svoju dotaèe se usta mojih, i reèe mi Gospod: eto, metnuh rijeèi svoje u tvoja usta.
Hohola mai o Iehova i kona lima, a hoopa iho la i ko'u waha; a olelo mai la o Iehova ia'u, Aia hoi, ua haawi aku au i ka'u mau olelo iloko o kou waha.
10 Vidi, postavljam te danas nad narodima i carstvima da istrebljuješ i obaraš, i da zatireš i raskopavaš, i da gradiš i da sadiš.
E nana hoi, ua hoolilo wau ia oe i keia la, maluna o na lahuikanaka a me na aupuni, e uhuki, a e wawahi, a e luku, a e hoohiolo, e kukulu, a e kanu no hoi.
11 Poslije mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: šta vidiš, Jeremija? I rekoh: vidim prut bademov.
A hiki mai ka olelo a Iehova ia'u, i mai la, E Ieremia, heaha kau e ike nei? I aku la au, ke ike nei au i kookoo o ka laau alamona.
12 Tada mi reèe Gospod: dobro si vidio, jer æu nastati oko rijeèi svoje da je izvršim.
Alaila, i mai la o Iehova ia'u, Ua pono kou ike ana; no ka mea, e kiai no wau i ka'u olelo, e hooko ia.
13 Opet mi doðe rijeè Gospodnja drugom govoreæi: šta vidiš? I rekoh: vidim lonac gdje vri, i prednja mu je strana prema sjeveru.
Hiki hou mai la ka olelo a Iehova ia'u, o ka lua ia, i mai la, Heaha kau e ike nei? I aku la au, Ke ike nei au i ka ipuhao e lapalapa ana, a mai ke kukuluakau mai ka huli ana o ka waha.
14 Tada mi reèe Gospod: sa sjevera æe navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje.
Olelo mai la o Iehova ia'u, Mai ke kukuluakau mai e puka mai ai ka hewa maluna o ka poe a pau e noho ana ma ka aina.
15 Jer, gle, ja æu sazvati sve porodice iz sjevernijeh carstava, veli Gospod, te æe doæi, i svaki æe metnuti svoj prijesto na vratima Jerusalimskim i oko svijeh zidova njegovijeh i oko svijeh gradova Judinijeh.
No ka mea, aia hoi, e hea aku no wau i na ohana a pau o na aupuni ma ke kukuluakau, wahi a Iehova; a e hele mai no lakou, a e hoonoho kela mea keia mea o lakou i kona nohoalii ma kahi e komo aku ai i na pukapa o Ierusalema, a ma na pa a pau e puni ana ia wahi, a ma na kulanakauhale a pau o ka Iuda.
16 I izreæi æu im sud svoj za svu zloæu njihovu što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima, i klanjaše se djelu ruku svojih.
A e hai aku no au i ko'u hoopai ana ia lakou, no ko lakou hewa a pau, i ka poe i haalele mai ia'u, a i kuni i ka mea ala no na'kua e, a hoomana i ka hana a ko lakou lima iho.
17 Ti dakle opaši se i ustani i govori im sve što æu ti zapovjediti; ne boj ih se, da te ne bih satro pred njima.
Nolaila, e kakoo oe i kou puhaka, a e ku mai, a e olelo ia lakou i na mea a pau a'u e kauoha aku ai ia oe. Mai makau oe i ko lakou maka, o hoohilahila aku au ia oe imua o lakou.
18 Jer evo ja te postavljam danas kao tvrd grad i kao stup gvozden i kao zidove mjedene svoj ovoj zemlji, carevima Judinijem i knezovima njegovijem i sveštenicima njegovijem i narodu zemaljskom.
No ka mea, aia hoi, ua hana aku au ia oe i keia la i kulanakauhale paa, a i kia hao, a i mau pa keleawe no ka aina a pau, a no na alii o ka Iuda, a no ko lakou mau luna, a no ko lakou mau kahuna, a no na kanaka o ka aina.
19 Oni æe udariti na te, ali te neæe nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Gospod, da te izbavljam.
A e kaua mai no lakou ia oe, aole nae lakou e lanakila maluna ou, no ka mea, owau pu no me oe, e hoopakele ia oe, wahi a Iehova.
