Jeremija 1
1 Rijeèi Jeremije sina Helkijina izmeðu sveštenika koji bijahu u Anatotu u zemlji Venijaminovoj,
Benjamin kho Anathoth kah Khosoih Hilkiah capa Jeremiah kah ol;
2 Kojemu doðe rijeè Gospodnja u vrijeme Josije sina Amonova, cara Judina, trinaeste godine carovanja njegova,
Judah manghai Amon capa Josiah a manghai tue vaengkah kum hlai thum dongah anih taengah BOEIPA ol a om pah.
3 I u vrijeme Joakima sina Josijina, cara Judina, do svršetka jedanaeste godine carovanja Sedekije sina Josijina nad Judom, dok ne bi preseljen Jerusalim, petoga mjeseca.
Judah manghai Josiah capa Jehoiakim tue neh Judah manghai Josiah capa Zedekiah kah kum hlai khat thok tih a hla nga dongkah Jerusalem a khum duela om pueng.
4 I doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
Te vaengah BOEIPA ol tah kai taengah om tih,
5 Prije nego te sazdah u utrobi, znah te; i prije nego izide iz utrobe, posvetih te; za proroka narodima postavih te.
“Nang he bungko khuiah kan hlinsai khaw kan hlinsai hlan ah nang kan ming coeng. Bung khui lamkah na thoeng hlan ah nang kan ciim tih namtom rhoek ham tonghma la nang kang khueh coeng,” a ti.
6 A ja rekoh: oh, Gospode, Gospode! evo, ne znam govoriti, jer sam dijete.
Te vaengah, “Ya-oe ka Boeipa Yahovah aih khaw, kai camoe loh thui ham khaw ka ming moenih he,” ka ti nah.
7 A Gospod mi reèe: ne govori: dijete sam; nego idi kuda te god pošljem, i govori što ti god kažem.
Tedae BOEIPA loh kai te, “Ka camoe,” ti boeh. Hlang boeih taengah nang kan tueih vanbangla cet lamtah nang kang uen te boeih thui.
8 Ne boj ih se, jer sam ja s tobom da te izbavljam, govori Gospod.
Amih maelhmai te rhih boeh, nang huul hamla namah taengah kai ka om. BOEIPA kah olphong ni.
9 I pruživši Gospod ruku svoju dotaèe se usta mojih, i reèe mi Gospod: eto, metnuh rijeèi svoje u tvoja usta.
BOEIPA loh a kut a yueng tih ka ka ham puei. Te phoeiah BOEIPA loh Kai taengah, “Na ka dongah ka ol kang khueh coeng he.
10 Vidi, postavljam te danas nad narodima i carstvima da istrebljuješ i obaraš, i da zatireš i raskopavaš, i da gradiš i da sadiš.
Tihnin namtom rhoek neh ram tom te phuk hamla, palet ham neh paltham sak ham, koengloeng ham, khoeng ham neh phung ham nang kan tuek he hmu laeh,” a ti.
11 Poslije mi doðe rijeè Gospodnja govoreæi: šta vidiš, Jeremija? I rekoh: vidim prut bademov.
Te phoeiah kai taengla BOEIPA ol ha om tih, “Jeremiah balae na hmuh,” a ti. Te dongah, “Noe kah a hlaeng ka hmuh,” ka ti nah.
12 Tada mi reèe Gospod: dobro si vidio, jer æu nastati oko rijeèi svoje da je izvršim.
Te dongah BOEIPA loh kai te, “Na hmuh te thuem, kai tah ka ol bangla saii ham ka hak thil,” a ti.
13 Opet mi doðe rijeè Gospodnja drugom govoreæi: šta vidiš? I rekoh: vidim lonac gdje vri, i prednja mu je strana prema sjeveru.
BOEIPA ol te ka taengah koep om tih, “Balae na hmuh,” a ti. Te dongah, “Am aka tlawk te ka hmuh tih a rhai te tlangpuei hmai la mael,” ka ti nah.
14 Tada mi reèe Gospod: sa sjevera æe navaliti zlo na sve stanovnike ove zemlje.
Te vaengah BOEIPA loh kai taengah, “Tlangpuei lamkah yoethaenah loh diklai khosa boeih te a phuh ni.
15 Jer, gle, ja æu sazvati sve porodice iz sjevernijeh carstava, veli Gospod, te æe doæi, i svaki æe metnuti svoj prijesto na vratima Jerusalimskim i oko svijeh zidova njegovijeh i oko svijeh gradova Judinijeh.
Kai loh tlangpuei ram kah huiko boeih te BOEIPA kah olphong dongla ka khue coeng he. Ha pawk uh vaengah a ngolkhoel te Jerusalem vongka kah thohka neh a kaepvai kah vongtung boeih, Judah khopuei tomah te khaw rhip a hol thil uh ni.
16 I izreæi æu im sud svoj za svu zloæu njihovu što me ostaviše, i kadiše drugim bogovima, i klanjaše se djelu ruku svojih.
Amih te kamah kah laitloeknah ka thui pah ni. Amih kah boethae boeih neh kai n'hnoo uh tih pathen tloe rhoek taengah a phum uh. Te phoeiah amah kut dongkah bisai te a bawk uh.
17 Ti dakle opaši se i ustani i govori im sve što æu ti zapovjediti; ne boj ih se, da te ne bih satro pred njima.
Nang tah na cinghen te yen lamtah pai laeh. Kai loh nang kang uen boeih te amih taengah thui pah. Amih mikhmuh ah rhihyawp boeh namah te amih mikhmuh ah kang rhihyawp sak ve.
18 Jer evo ja te postavljam danas kao tvrd grad i kao stup gvozden i kao zidove mjedene svoj ovoj zemlji, carevima Judinijem i knezovima njegovijem i sveštenicima njegovijem i narodu zemaljskom.
Kai loh tihnin ah nang he hmuencak khopuei la, thi tung la, rhohum vongtung la Judah manghai rhoek kah khohmuen boeih, a mangpa rhoek, a khosoih rhoek, khohmuen kah pilnam taengah kang khueh coeng he.
19 Oni æe udariti na te, ali te neæe nadvladati, jer sam ja s tobom, veli Gospod, da te izbavljam.
Nang m'vathoh thil cakhaw nang te n'na uh mahpawh. Nang huul hamla nang taengah kamah ka om he BOEIPA kah olphong coeng ni,” a ti.
