Jakovljeva 3
1 Ne tražite, braæo moja, da budete mnogi uèitelji, znajuæi da æemo veæma biti osuðeni,
Ka püie, nami van cun jah mtheikia saja am thawn uki. Nami ksinga kba jah mtheikie sajae cun akcea kthak däm bawkia ngthumkhyahnak angkata khamei khaie ni.
2 Jer svi pogrješujemo mnogo puta. Ali ko u rijeèi ne pogrješuje, onaj je savršen èovjek, može zauzdati i sve tijelo.
Avan naw mi hma theiki. A pyennak üng hmanak am pawh khawi tikia khyang cän kümcei lü a pumsa avan nängeiki ni.
3 Jer gle, i konjma meæemo žvale u usta da nam se pokoravaju, i sve tijelo njihovo okreæemo.
Ngsea mpyawng cän kbüpnak üng mi kbüp lü jah kcangnak khaia mi pawh lü mi hlüeinaka mi cehpüi khawhki.
4 Gle i laðe, ako su i velike i silni ih vjetrovi gone, okreæu se malom krmicom kuda hoæe onaj koji upravlja.
Mlawngnu cän ngai süm u: däm kyaw lüpi khawkhi naw a ceh hü ni, ani cun mawngnak akdik am ktui lü mawngki naw a hlünaka a mawng ni.
5 A tako je i jezik mali ud, i mnogo èini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.
Mlei pi acuna täng ni: dik ca kyaw lüpi akdäm kdäma awhcah theiki ni. Ia mäi dämkia maw cän pi mei ksa api naw avana uiki ti cän ngai süma!
6 I jezik je vatra, svijet pun nepravde. Tako i jezik živi meðu našijem udima, poganeæi sve tijelo, i paleæi vrijeme života našega, i zapaljujuæi se od pakla. (Geenna g1067)
Mlei cun meia mäi ni. Hmanaka mdeka pi kya lü mi pumsa üng ve lü akse cun mi pumsa naküt üng kpha hüki ni. Mi pumsa avan cun pi mulai üngkhyüh lawkia mei naw avana uiki ni. (Geenna g1067)
7 Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu èovjeèijemu;
Mimi khyange cun naw khisa k’länge ja kphyukhae, ngnawnngvakie ja ngae cun jah näng vai kunga mi jah nängei khawhkie ni.
8 A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.
Lüpi u naw pi mlei cun am näng khawh. Mlei cun am mi kbüp khawha aksexu kya lü thihnak vai asik am beki ni.
9 Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po oblièju Božijemu.
Mi mlei cun Bawipa ja Pamhnam mhlünmtainaka pi sumei lü Pamhnama mäia mhnünmcenga kyaki khyange pi mi jah yüncenak ni.
10 Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braæo moja, da ovo tako biva.
Mpyawng mat üngkhyüh jenak khyü ja yüncenak khyü lut lawki ni. Ka püie, ahikba am thawn yah.
11 Eda li može izvor iz jedne glave toèiti slatko i grko?
Tui hna mat üngkhyüh aktui ja akha tui cun am lawng law thei.
12 Može li, braæo moja, smokva masline raðati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode.
Ka püie, kthei dung cun olipa am ngthei, capyit pi ktheia am ngthei, acuna kba sih naw tui kdaw am mhluh law.
13 Ko je meðu vama mudar i pametan neka pokaže od dobra življenja djela svoja u krotosti i premudrosti.
Nangmi üng kthem lü ksingkhyapki nami veki aw. Akdawa na xünsak üng mdanki lü akdaw na bilawh cun mlung mhnemnak ja pumngyam am pawhmsah a.
14 Ako li imate grku zavist i svaðu u srcima svojijem, ne hvalite se, ni lažite na istinu.
Lüpi na mlung k'uma ng’eihnak, ksekhanak, kamvanak ja ngthungtak cän käh mkhye na lü nami pumngyam käh awhcah ua.
15 Ovo nije ona premudrost što silazi odozgo, nego zemaljska, ljudska, ðavolska.
Acu banga pumngyam cun khankhaw üngkhyüh am law: khawmdek üng am sängei lü mtisa, ngmüimkhyakse ja khawkse pumngyam üng sängeiki ni.
16 Jer gdje je zavist i svaða ondje je nesloga i svaka zla stvar.
Ng’eihnak ja kamvanak ami venaka am cunginak ja aksexu naküt pi veki.
17 A koja je premudrost odozgo ona je najprije èista, a potom mirna, krotka, pokorna, puna milosti i dobrijeh plodova, bez hatera, i nelicemjerna.
Khan üngkhyüh lawkia pumngyam cun akcük säiha ngcim lü ani cun dim’yenak, hniphnawinak ja nglawieinak: ani cun mpyenmseinak am be lü akdawkyaa bilawhnak cun mawihahnak be pawhki ni. Ani cun limmanak ja am cuhliheinak am ve.
18 A plod pravde u miru sije se onima koji mir èine.
Dimdeihnak pawhkia nglin, dimdeihnaka mci üngkhyüh akdawkya bilawhnak cun mawihaheinak be pawhki ni.
