Isaija 1
1 Utvara Isaije sina Amosova, koju vidje za Judu i za Jerusalim za vremena Ozije, Joatana, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh.
Amoz chapa Isaiah-in Juda lengho Uziah, Jotham, Ahaz leh Hezekiah phat laiya Judah le Jerusalem chungchang gaova thil amuho:
2 Èujte, nebesa, i slušaj, zemljo; jer Gospod govori: sinove odgojih i podigoh, a oni se odvrgoše mene.
Vanho ngaiyun! leisetnin phaten ngaiyun! Pakaiyin asei chu hiche hi ahi: “Kahin vahkhang leh kahin seiletsah chaten kachungah nachonseuvin neidou tauve.
3 Vo poznaje gospodara svojega i magarac jasle gospodara svojega, a Izrailj ne poznaje, narod moj ne razumije.
Bongchal jengin jong apupa akihetnin, chule Sanganin jong apu’n apehna kong akihetnin, ahinlah kamiten vang amaho kahin vahkhang dan ahephapouvin, Israelin apupa akihettapoi.
4 Da grješna naroda! naroda ogrezla u bezakonju! sjemena zlikovaèkoga, sinova pokvarenijeh! ostaviše Gospoda, prezreše sveca Izrailjeva, otstupiše natrag.
Ohe themmona dimsette chonse nam mite, gitlouna thilbol chilhahho; themmona dimset mite, hiche mite hin a-Pakaiyu adalhatauvin, Israel Mithengpa chu donselouvin akoiyun ajamsan tauve.
5 Što biste još bili bijeni kad se sve više odmeæete? Sva je glava bolesna i sve srce iznemoglo.
Ipi dinga gimbolna ding nakikou bebeu hitam? Itih chan gei neidou nahlai diu ham? naluchang apumin anatan, nalungchang jong ana’n ahi.
6 Od pete do glave nema ništa zdrava, nego uboj i modrice i rane gnojave, ni iscijeðene ni zavijene ni uljem zablažene.
Nakengtoa pat nalujang chan adam lai mong mong aumtapon, akita-dupna jeng, apat lai jeng chule athi lonna maha jeng ahi’n, anaikolin, tom jong akitompon, thao jong akinupoi.
7 Zemlja je vaša pusta, gradovi vaši ognjem popaljeni; vaše njive jedu tuðini na vaše oèi, i pustoš je kao što opustošavaju tuðini.
Nagamsungu jong ahomkeovin alumtan, nakhopiu jong akavamtai. Namitmu tah'un gamdang miten nagam’u alosohtan, thil jouse amitmuva amu jouseu asusetauve.
8 I osta kæi Sionska kao koliba u vinogradu, kao sjenica u gradini od krastavaca, kao grad opkoljen.
Jerusalem khopi hoitah chu lengpi leiya buh kisong tobang leh changmai leiya buh kisong bangin, akidalhan avengbit ding umlou khopi abangtai.
9 Da nam Gospod nad vojskama nije ostavio malo ostatka, bili bismo kao Sodom, izjednaèili bismo se s Gomorom.
Pakai van-khopi sepaihon eiho themkhat jeng jong eivenbitlouvu hileh Sodom le Gomorrah tobanga thehngima ium diu ahi.
10 Èujte rijeè Gospodnju, knezovi Sodomski, poslušajte zakon Boga našega, narode Gomorski!
Sodom khoa vaihom lamkaihon Pakai thusei ngaiyun lang, Gomorrah miten Pathen dan thupeh ngaiyun.
11 Što æe mi mnoštvo žrtava vaših? veli Gospod. Sit sam žrtava paljenica od ovnova i pretiline od gojene stoke, i ne marim za krv junèiju i jagnjeæu i jareæu.
Pakaiyin aseiye: “Nakilhainau jouseu hi ka-ipi phatchomna umdinga nagelluham? Keiman kelngoichal pumgo thilto le gancha kivah thaotahtah jong kaneiye. Keiman bongchal tampi thisan leh kelngoi thisan chule kelcha thisan hijongleh kakipapipoi.
12 Kad dolazite da se pokažete preda mnom, ko ište to od vas, da gazite po mom trijemu?
Keima eihou dinga nahung tenguleh koiham nakithoinau puma ka-inpi chonthang dinga nakouvu?
13 Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine.
Pannabei thiltoho chu hinpolut tahih-un, nagimnamtuiyu jong keima dinga thet-umtah ahi! Lhathah nikho, Sabbath nikho chuleh achombeha na-anngol nikho manhou chonset bulom leh adihlou ahi. Nakikhopkhomnau jong kadeitapoi.
14 Na mladine vaše i na praznike vaše mrzi duša moja, dosadiše mi, dodija mi podnositi.
Nalhathah kut bolhou, kumlhun golnop nabolhou jong keidinga pohgih bep ahin, abonchan kapochimtan, kakidah ahitai!
15 Zato kad širite ruke svoje, zaklanjam oèi svoje od vas; i kad množite molitve, ne slušam; ruke su vaše pune krvi.
Vanlam sanga nakhut-u natundohuva natao tengu jongleh kahungvetnuva nataonau kangailhahpehlou ding ahi. Ajeh chu khohelouho thisan nakhutnuvah adimsetne.
16 Umijte se, oèistite se, uklonite zloæu djela svojih ispred oèiju mojih, prestanite zlo èiniti.
Nangho kisilngimuvin lang chule kisuthengun! Nachonset nau chu kamitmun paimangun, nachonset nau lampi chu dalhauvin,
17 Uèite se dobro èiniti, tražite pravdu, ispravljajte potlaèenoga, dajite pravicu siroti, branite udovicu.
Thilphabol dan kithemchuh-un, thudih chu holun. Bolgentheina thoh ho chu panpiuvin, naochagaho chu thu adih-in tanpeh-uvin lang, vengphauvin. Meithaiho chu thildih jeng seipeh-un.”
18 Tada doðite, veli Gospod, pa æemo se suditi: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaæe bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaæe kao vuna.
Pakaiyin hiti hin aseiye, “Hungun kihoutoh-u hite. Nachonset nau chu thisan bangin san jongleh buhbang banga kabansah ding, sandup jeju jongleh kelngoi mul jolsel tobanga kajolsah ding ahi.
19 Ako hoæete slušati, dobra zemaljska ješæete.
Kathupeh nanit-uleh nanghon nehlechah ninglhingset’na nanei diu ahi.
20 Ako li neæete, nego budete nepokorni, maè æe vas pojesti, jer usta Gospodnja rekoše.
Ahinlah kathupeh nanitlou-uva nakiheimangsanule namelmateu chemjama lousoh helding nahiuve, tia na-Pakaiyu keiman kaseipeh nahitauve!”
21 Kako posta kurva vjerni grad? Pun bijaše pravice, pravda nastavaše u njemu, a sada krvnici.
I-atileh Jerusalem khopi kitahtah chu notia pang jenga hitam? Thu adih-a kitanna khopia chun tuhin tolthana jengin aumtai.
22 Srebro tvoje posta troska, vino tvoje pomiješa se s vodom.
Nadangka thih chu twieh asohgamtan, nalengpi twi chihtah chu twi toh akichohhal gamtai.
23 Knezovi su tvoji odmetnici i drugovi lupežima; svaki miluje mito i ide za darovima; siroti ne daju pravice, i parnica udovièka ne dolazi pred njih.
Namilen milalteu jong doumahmah bolin apangun, gucha michomho jol le golin apang tauve. Nehguh chahguh adelleleuvin, nulou palouho thule meithaiho thujong adih-in atanpeh nom tapouve.
24 Zato govori Gospod, Gospod nad vojskama, silni Izrailjev: aha! izdovoljiæu se na protivnicima svojim, i osvetiæu se neprijateljima svojim.
Hijehchun Pakai, vantil galsatte Pakai Hatchungnung, Israel Pakai chun aseiye, “Keiman kamelmate chunga phuba kalah ding ahi.
25 I okrenuæu ruku svoju na te, i sažeæi æu troske tvoje da te preèistim, i ukloniæu sve olovo tvoje.
Nachunga kakhut kalha ding, nathih-eh thengsella kathehngima nasum kilhajol chengse kaloikhensohkei ding ahi.
26 I postaviæu ti opet sudije kao prije, i savjetnike kao ispoèetka; tada æeš se zvati grad pravedni, grad vjerni.
Chutengleh thutan vaihomthemho masang banga kahinpeh kit ding, Jerusalem khopi chu Thudih-a Kivaihomna Khopi chule Khopi Kitah tia kisei kit ding ahitai,” ati.
27 Sion æe se otkupiti sudom, i pravdom oni koji se u nj vrate.
Zion chu thudih-a akitan teng kiledoh kit ding chule akisihho chu chonphatnaa kiledoh kit diu ahitai.
28 A odmetnici i grješnici svi æe se satrti, i koji ostavljaju Gospoda, izginuæe.
Michonseho vang suhmanga umding ahiuve, ijeh-inem itileh amaho Pakai hengah akile nompouve.
29 Jer æete se posramiti od gajeva koje željeste, i zastidjeti se od vrtova koje izabraste.
Namilim hounau leh aguh-a gangpithing noi laha nachonnau leh milim houna'a nakipehdohnau jeh'a jumleja nathoh diu ahi.
30 Jer æete biti kao hrast kojemu opada lišæe i kao vrt u kom nema vode.
Anagopsa gangpi phung nabah diu, chule twilutlouna honlei toh nabah diu ahi.
31 I biæe junak kao kuèine i djelo njegovo kao iskra, i oboje æe se zapaliti, i neæe biti nikoga da ugasi.
Nalahuva ahatpenpa jong chu changpol tobanga mangthah ding; athilbol dihlouhou chu meisipah mei chohkaiya pang ding, amaho le athildihlou bolhou chu meikong lah-a kachaiyintin, chuleh meikong chu aphelmit thei ding koima umponte.
