Isaija 8

1 I reèe mi Gospod: uzmi knjigu veliku i napiši u njoj pismom èovjeèijim: brz na plijen, hitar na grabež.

Toe Angraeng mah kai khaeah, Kalen parai caqam tangoeng maeto lah ah loe, Maher-Shalal-Hash-Baz kawng to cacung hoiah tarik ah.

2 I uzeh vjerne svjedoke, Uriju sveštenika i Zahariju sina Jeverehijina.

Qaima Uriah hoi Jeberekiah capa Zakariah to kai han oep kaom hnukung ah ka kawk han, tiah ang naa.

3 Potom pristupih k proroèici, i ona zatrudnje i rodi sina. A Gospod mi reèe: nadjeni mu ime: brz na plijen, hitar na grabež.

To pacoengah tahmaa nongpata khaeah ka caeh; anih loe zokpomh moe, capa maeto sak. Angraeng mah kai khaeah, anih to Maher-Shalal-Hash-Baz, tiah ahminphui hanah ang thuih.

4 Jer prije nego dijete nauèi vikati: oèe moj i majko moja, odnijeæe se blago Damaštansko i plijen Samarijski pred carem Asirskim.

To nawkta mah, Kam pa, kam no, tiah kawk thai ai naah, Damaska vangpui angraenghaih hoi Samaria vangpui ah lomh ih hmuennawk to Assyria siangpahrang mah la boih tih.

5 I još mi reèe Gospod govoreæi:

Angraeng mah kai khaeah lokthuih let;

6 Što ovaj narod ne mari za vodu Siloamsku koja teèe tiho, i raduje se Resinu i sinu Remalijinu,

hae kaminawk loe amzaita hoi kalong Shiloah ih tui to pahnawt o moe, Rezin hoi Ramaliah capa nuiah anghoehaih tawnh o lat pongah,

7 Zato, evo, Gospod æe navesti na njih vodu iz rijeke silnu i veliku, cara Asirskoga i svu slavu njegovu, te æe izaæi iz svijeh potoka svojih, i teæi æe povrh svijeh bregova svojih,

khenah, Assyria siangpahrang hoi anih ih thacak misatuh kaminawk boih, thacak pop parai vapui tuinawk to Angraeng mah nihcae khaeah longsak, vacong hoi tui taengnawk loe tui mah ueng boih boeh;

8 I navaliæe preko Jude, plaviæe i razlivaæe se i doæi do grla, i krila æe joj se raširiti preko svekolike zemlje tvoje, Emanuilo!

tui loe Judah prae nuiah long tih, prae to uem boih ai karoek to tui to long tih, tui loe tahnong khoek to pha tih; Aw Immanuel, anih loe angmah ih pakhraeh to atoeng tahang ueloe, na prae to khuk boih tih, tiah ang naa.

9 Združujte se, narodi, ali æete se potrti; èujte svi koji ste u daljnoj zemlji: oružajte se, ali æete se potrti; oružajte se, ali æete se potrti.

Prae kaminawk boih, tasoehhaih hoiah maeto ah angpop oh! Prae kangthla ah kaom kaminawk, tahngai oh; kazii to angzaeng oh loe, tasoeh oh! Kazii to angzaeng oh loe, tasoeh oh!

10 Dogovarajte se, dogovor æe vam se razbiti: recite rijeè, neæe biti od nje ništa, jer je s nama Bog.

Sithaw loe kaicae hoi nawnto oh pongah, nawnto nam khueng o e, tidoeh angcoeng mak ai; lok na thuih o e, na thuih o ih lok baktiah, tidoeh om mak ai.

11 Jer mi ovako reèe Gospod uhvativši me za ruku i opomenuvši me da ne idem putem ovoga naroda, govoreæi:

Hae kaminawk ih loklam to ka pazui han ai ah, Angraeng mah a thacakhaih hoiah ang patawnh moe, lok ang thuih;

12 Ne govorite buna, kad god ovaj narod kaže buna, i ne bojte se èega se on boji, i ne plašite se.

hae kaminawk, Khokhanhaih baktih toengah, nangcae doeh khokhan o toeng hmah; nihcae mah zit ih hmuen to zii o hmah loe, tasoeh doeh tasoeh o hmah.

13 Gospoda nad vojskama svetite; i on neka vam je strah i bojazan.

Misatuh kaminawk ih Angraeng to khingya oh, anih khue to zii oh loe, anih zithaih khue to tawn oh,

14 I biæe vam svetinja, a kamen za spoticanje i stijena za sablazan objema domovima Izrailjevijem, zamka i mreža stanovnicima Jerusalimskim.

Anih loe abuephaih hmuenciim ah om tih; toe Israel imthung takoh hnik hanah loe amthaekhaih hoi amtimhaih thlung ah om tih, Jerusalem kaminawk hanah loe, peet hoi thaang ah om tih.

15 I spotaknuæe se mnogi i pašæe i satræe se, zaplešæe se i uhvatiæe se.

Nihcae thung ih kanoih parai kaminawk loe amthaek o tih, amtim o ueloe, angkhaek o tih; thaang pongah aman o ueloe, naeh o tih, tiah thuih.

16 Sveži svjedoèanstvo, zapeèati zakon mojim uèenicima.

Hnukung mah thuih ih lok to taoeng ah, kaalok hae catui daengah loe, kai hnukah bang kaminawk khaeah paek ah.

17 Èekaæu dakle Gospoda, koji je sakrio lice svoje od doma Jakovljeva, i uzdaæu se u nj.

Jakob imthung takoh nuiah mikhmai ka hawk han, Angraeng to ka zing moe, anih to ka pakrong han.

18 Evo ja i djeca koju mi je dao Gospod jesmo znak i èudo Izrailju od Gospoda nad vojskama, koji nastava na gori Sionu.

Khenah, kaimah hoi Angraeng mah paek ih nawktanawk loe haeah ka oh o; kaicae loe Zion mae ah kaom, misatuh kaminawk ih Angraeng hanah, Israel prae thung ih angmathaih hoi dawnraihaih ah ka oh o.

19 I ako vam reku: pitajte vraèe i gatare, koji šapæu i mrmljaju; recite: ne treba li narod da pita Boga svojega? ili æe pitati mrtve mjesto živijeh?

Kaminawk mah, Kadueh pakhra kawk kop kami, taqawk kawk thaih kami, amzaita hoiah lok to thuih moe, angzo han koi hmuen panoek thaih kaminawk khaeah lok dueng o khae, tiah ang thuih o naah, kadueh kami khaeah lok dueng pongah loe, acaeng kaminawk mah kahing angmacae ih Sithaw khaeah lok to dueng o mak ai maw?

20 Zakon i svjedoèanstvo tražite. Ako li ko ne govori tako, njemu nema zore.

Toe nangcae loe kaalok hoi hnukung mah thuih ih lok to tahngai oh! Nihcae mah hae loktang lok baktiah lok to thui o ai nahaeloe, nihcae loe aanghaih tawn o ai vop tih haih ih ni.

21 I hodiæe po zemlji potucajuæi se i gladujuæi; i kad bude gladan, ljutiæe se i psovati cara svojega i Boga svojega gore.

Nihcae loe dawnraihaih, zok amthlamhaih hoiah ni prae thungah amhet o tih; nihcae loe zok amthlam naah, palungphuihaih hoiah van bangah khen o ueloe, angmacae ih siangpahrang hoi Sithaw to tangoeng o thui tih.

22 A kad pogleda na zemlju, a to nevolja i mrak i teška muka, i on zagnan u tamu.

Long bangah khet o tathuk naah doeh, raihaih hoi khovinghaih, dawnraihaih hoi tasoehhaih khue to hnu o tih; nihcae to khoving thungah haek boih tih.